NARUDŽBE PORTRETA I CRTEŽA NA:
cro.potpis@gmail.com
veleBeat
REKLI SU
DRUGI O NJEMU: - Ko ga jebe!
ON O DRUGIMA:
- Ko ih jebe!
NJEGOVO DRUGO JA OPĆENITO:
- Ja bi to sve j...!
NJEGOVI RODITELJI:
- Kao dijete bio je dobar.
POLICIJA:
- Pravo je kriv.
DUŠEBRIŽNICI:
- E, da se bar rodio prije sto godina.
- Šteta što je ovdje!
OMILJENE POŠTAPALICE:
- Ja sam ti prijatelj, vjeruj mi!!
- Nema odmora dok traje relaksacija!
- Vrline su mi najveća mana, ružnoća je moja ljepša strana
ŽELI NATPIS NA NADGROBNOM SPOMENIKU:
- Službeno odsutan.
POSLOVNI MOTO:
- Volonter u kešu.
RADNE OSOBINE:
- Puši, pije, psuje, gleda TV a ne žmiri.
LJUDSKE OSOBINE:
- Može konja pojest,
- da nije muško bio bi žena,
- neznani junak,
- ekološki razgradiv,
- ne okreće glavu, sine
Anketa
Nastavite tekst pjesme „Da te mogu pismom zvati...“







Anketa
KOLIKO ČESTO VODITE LJUBAV






Č'PARA - CRTEŽI I POKUŠAJI








































































































Č`para
-Živi po načelu IMA DA IMA, NEMA DA NEMA.
-Stalno ju prati sreća, al' nikako da ju stigne.
-Dovoljno stara da se osjeća mladom.
-Nikad nije vidjela Tita, polarnu svjetlost i neke boje.
-Ljudi ju vole, al` nije im za zamjerit.

-Pali se na Waitsa, Beefhearta i veleBeatove ruke.

-Omiljena ženska imena su joj Krndija, Agresija, Blamaža i Neven.

-A muška Natkasl, Napalm i Krško.

-Nikad neće znati živjeti na visokoj nozi jer ne nosi štikle.
Arhiva
« » sij 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
SLIKOVEZ
  • PAKŠU BLOG
PRAVA KORIŠTENJA
Blog
nedjelja, veljača 17, 2008
PATNJE MLADOG VELEBEATA
Mali crni komad vinila koji je dopao u ruke klincu od 11 ili 12 godina  srušio je sav trud okoline koja ga je dotada šopala šitovima Miše, Pere, Bore, Duška i sličnih umjetnika. Singlica (koju sam dobio bez omota!) je na prvo slušanje postala relikvija u mojemu osobnom glazbenom hramu a pjesma Strawberry Fields Forever sinonim te relikvije, i tek nakon što sam bezbrojnim slušanjem uništio cijelu stranu ploče shvatio sam da i na drugoj strani ima prekrasna pjesma – Penny Lane. Ta singlica Beatlesa u povijesti je zabilježena kao najbolja i najgora singl ploča svih vremena. Najbolja zbog kvalitete pjesama a najgora zbog tržišnog pravila da se na jednu singlicu stavi samo jedna dobra pjesma dok bi se druga strana popunila nekim otpatkom ili instrumentalom. Kao dan i noć, jin i jang, dobro i loše – druga strana istine! Razmišljajući o tome kako sam uopće uspio tako naglo prijeći na potpuno drugačiji glazbeni svjetonazor zaključio sam da taj prijelaz i nije bio tako težak. Naime, uz svu silu tadašnjeg glazbenog smeća moji su imali i poprilično ploča sa sevdalinkama. Danas, puno stariji i mudriji, vidim puno dodirnih točaka između Strawberry Fields Forever i Emine ali o njima ne bih. Zapravo me čude ljudi koji ne vjeruju da ja, eto, ponekad mogu slušati sevdalinke. Pa, eto, skrušeno si priznajem da mogu ali sve rjeđe. Ne stoga što više ne volim sevdah već što je izbor glazbe koja nam je danas na raspolaganju puno veći pa se ne stiže, jebeš pravdu, fali mi još dva-tri tuceta života pa da se opustim i uživam u svemu što volim. A sevdah? Nastao je na ovom području Balkana kao dijete istočne i zapadne civilizacije, neželjen od roditelja a prihvaćen od ljudi 'što za ljubav glavu gube, koji žive svoj jad, čeznu rodnim krajem, za nedodirljivim...' i unatoč stalnom guranju u stranu on se svako malo ukaže kao inspiracija rokera, šlageraša, turbofolkera, džezera... Kao vinkovčanin moram li podsjećati da je panker Satan Panonski obožavao sevdah, Bare je radio Hali Gali Halida... Od ostalih; Ibrica snima Amanet 2, Mostar Sevdah Reunion snimio je krasne albume s Šabanom i Ljiljanom Butler, Crvena jabuka radi više pop-sevdah nego pop-rock, Josipa Lisac je otpjevala turbo-sevdah Omer beže... Trebam li vas podsjećati na makedonske rokere ili na Smak, Štulića i njegove ambicije s Sevdah Shuttle Bandom, pa tu je sevdaha na metre. Sevdalinke se nažalost prečesto poistovjećuju s folkom i, još gore, s turbo folkom koji najviše veze ima s primitivizmom moderne svjetske pop scene (i s golemim silkonima, nikad dovoljno velikim, o.a.) a ja nemam previše ambicija tumačiti što je to dobro u sevdahu, jer i u njemu se nađe kukolja. Priznat ću samo da su moji sevdah favoriti već odavno pokojni; Himzo Polovina, Zaim Imamović i Nada Mamula ali, iskreno priznajem da mi ne bi palo na pamet pisati o sevdahu da nije dva pogođena slučaja. Prvo me žena vinkovačkog fotografa pankera pitala da li je izašao Ibričin 'Amanet 2' a potom, u istom danu, Č'para me iznenadila izjavom da nikad nije slušala sevdalinke – čak ne zna za Eminu! Ne znam zavidim li joj, ne vidim u tome neku štetu al' opet – gdje će joj duša?! Možda joj stavim slušalice na uši dok spava pa pustim 'Žute dunje'... Šalim se, naravno, ne bih je htio pokvariti sada kad napokon imam s kim slušati Captain Beefhearta, Can, Zappu, Dr.Johna...

Panoramska slika Vinkovaca i nije neki sevdah, ali slika mog prvog psa jest. Dobio sam ga kao štene od oca koji je tvrdio da je 'pacovaner', u prijevodu – terminator za štakore. Dok je taj pas bio živ nije bilo teorije da o pacovima kao kuharima Disney snima crtiće. I, da – zvao se Floki.




isprepadani @ 17:40 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.