NARUDŽBE PORTRETA I CRTEŽA NA:
cro.potpis@gmail.com
veleBeat
REKLI SU
DRUGI O NJEMU: - Ko ga jebe!
ON O DRUGIMA:
- Ko ih jebe!
NJEGOVO DRUGO JA OPĆENITO:
- Ja bi to sve j...!
NJEGOVI RODITELJI:
- Kao dijete bio je dobar.
POLICIJA:
- Pravo je kriv.
DUŠEBRIŽNICI:
- E, da se bar rodio prije sto godina.
- Šteta što je ovdje!
OMILJENE POŠTAPALICE:
- Ja sam ti prijatelj, vjeruj mi!!
- Nema odmora dok traje relaksacija!
- Vrline su mi najveća mana, ružnoća je moja ljepša strana
ŽELI NATPIS NA NADGROBNOM SPOMENIKU:
- Službeno odsutan.
POSLOVNI MOTO:
- Volonter u kešu.
RADNE OSOBINE:
- Puši, pije, psuje, gleda TV a ne žmiri.
LJUDSKE OSOBINE:
- Može konja pojest,
- da nije muško bio bi žena,
- neznani junak,
- ekološki razgradiv,
- ne okreće glavu, sine
Anketa
Nastavite tekst pjesme „Da te mogu pismom zvati...“







Anketa
KOLIKO ČESTO VODITE LJUBAV






Č'PARA - CRTEŽI I POKUŠAJI








































































































Č`para
-Živi po načelu IMA DA IMA, NEMA DA NEMA.
-Stalno ju prati sreća, al' nikako da ju stigne.
-Dovoljno stara da se osjeća mladom.
-Nikad nije vidjela Tita, polarnu svjetlost i neke boje.
-Ljudi ju vole, al` nije im za zamjerit.

-Pali se na Waitsa, Beefhearta i veleBeatove ruke.

-Omiljena ženska imena su joj Krndija, Agresija, Blamaža i Neven.

-A muška Natkasl, Napalm i Krško.

-Nikad neće znati živjeti na visokoj nozi jer ne nosi štikle.
Arhiva
« » sij 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
SLIKOVEZ
  • PAKŠU BLOG
PRAVA KORIŠTENJA
Blog
nedjelja, ožujak 20, 2011
karikatura Nenad Barinić

- Pun mjesec!
- Bilo kakav mjesec! – Kličem i ja u želji da ukažem na krivca za zaljubljenost, migrene, smetnje u vezama, plime i oseke, pa čak i potrese.
         Čudan je taj mjesec. Učili smo da je nepomično nebesko tijelo, satelit, trabant jedan obični, a sad odjednom kažu da se svako malo približi za desetak tisuća kilometara Zemlji. Pa nije baš da se nije pomaknuo.  Znaju Japanci tko je njihov krvnik, stoga na zastavi nemaju plavi mjesec već crveno sunce.
Japan flag moon     U Tokiju dnevno bude zabilježeno više potresa nego što ih je u Hrvatskoj kroz dvadeset godina. Mi danima drhtimo kad čujemo da je oko Zaboka zabilježen potres i da je stradao crijep na Martinovoj klijeti. Japanci dok marendaju pridržavaju zidove firme; ako se slučajno jače zaljulja pa da ne bude veće štete, jelte, i to će netko morati pospremiti.
Malo dublji pogled u prošlost otkriva da potres nije najveća opasnost s kojom se suočavaju Japanci. Na vjerojatno najpoznatijoj slici japanskog slikara Hokusaia 'Veliki val' prikazana je borba ribara koji se vraćaju kući s velikim valom, tzv tsunamijem.

slika Veliki valKoliko je tsunami velika opasnost svjedoči i omjer broja žrtava u odnosu na potres. Ipak, da ni tsunami nije najveće zlo zorno pokazuje prisutnost planine Fuji u pozadini. Japanci se tješe rječima 'samo da Fuji ne proradi'.
- Ma, ti Japanci! Neće ni kavu popiti, propali bi restorani s takvim turistima…
- Da, ali zato trljaju ruke po muzejima, galerijama, koncertnim dvoranama…
Japanci su drugačiji i to nije predrasuda već pohvala.
- Ovolicni kanister a stane pet litara u njega. – Zafrkavali smo se osamdesetih na račun njihove tehnološke superiornosti. Svaka obitelj je morala imati nekog 'japanca' u kući.
Poštovanje je jedna od glavnih karakteristika; poštuju obitelj, šefa, posao, cara, dijete… Da li ikoga više čudi ako se japanski strojovođa ubije jer je njegov vlak kasnio 15 sekundi? Nije on iznevjerio sebe nego zajednicu. Japanci imaju do tri puta manje godišnjeg odmora od nas ali zato imaju dva puta više blagdana. Godišnji odmor je osoban i nevažan, blagdani su zajednički i puno važniji i poštovaniji.
Ima tih zanimljivih karakteristika jako puno, ali… bez problema su našli 50 nuklearnih fizičara koji su otišli gasiti reaktore, svjesni surove i neizbježne smrti. Ne, nije to herojstvo mada ga možemo i tako zvati. To je imperativ dužnosti spram zajednice.
Mogao bih ja ovako nabrajati do idućeg posta i svejedno bih morao zaključiti da o Japanu znam malo, da sam izgubljen između meridijana i paralela koje nas dijele, ali bih volio reći nešto na temu onog što tek slijedi; otkrivanju uzroka i posljedica katastrofa koje su netom zadesile ovu veličanstvenu državu. Poslužit ću se jednim filmom koji je jednom davno meni približio tu zemlju ali i dao sasvim nove poglede na život, filozofiju, umjetnost…
film

RASHOMON, Akira Kurosawa
Tko nije gledao - mora gledati, bar prvih sto puta. Često znam reći da od filma odustajem ako me u prvih pet minuta nije zainteresirao. Rashomon je to uspio za vrijeme uvodne špice, najviše jedna minuta. Slika polusrušenog hrama pod jakim pljuskom i likovi koji pokušavaju dokučiti istinu o zločinu koji se dogodio, svi svjedoci (uključujući i jednog duha) imaju različite verzije zločina i svi, vrlo vjerojatno, govore istinu.  film

Kako znati što se stvarno dogodilo?

Što je istina i koliko ona stvarno vrijedi?  Ono što je meni bilo fascinantno jest da su se tri aktera filma cijelo vrijeme grijala na vatri koju su ložili kidajući drvene dijelove hrama. Bila je to jaka asocijacija na Japan poslije rata, ali se može primijeniti i na Japan danas, nakon ovih katastrofa. Razum i iskustvo govori mi da će ta zemlja iz svega izaći još jača, na ruševinama i odgovornoj žrtvi pojedinaca za dobrobit kolektiva.

Zvuči Vam smiješno? Na kraju filma otkrivamo da je jedini svjedok ukrao nož kojim je počinjen zločin ali nitko ga ne osuđuje jer ima šestero gladne djece - briga za obitelj je iznad 'časti' pojedinca.

Gdje smo tu mi?
Nemojte me zezati! Nas ni dvadeset potresa ne bi pomaklo iz kafića.

P.S.

U moru 'zanimljivosti' vezanih uz trenutno stanje u Japanu često se ističe da nema slučajeva kriminala u nastradalim područjima. A upravo sam u novinama pročitao da su u Brodu prijavili neke žene koje obilaze kuće i skupljaju tzv pomoć za Japan.  Naš moral, naša posla... Japan očito na krivi način inspirira krive ljude.


foto Petar KlašnjaP.S.  Unatoč oblacima moj slučajno odabrani prijatelj Petar Klašnja uspio se probiti u neposrednu blizinu Mjeseca i počastiti nas ovom krasnom fotografijom. Neka mu je vječna hvala i neka mu sjeme bude dugo plodno, švedske blizanke na švedskom stolu čuvam samo za njega.

isprepadani @ 23:40 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.