NARUDŽBE PORTRETA I CRTEŽA NA:
cro.potpis@gmail.com
veleBeat
REKLI SU
DRUGI O NJEMU: - Ko ga jebe!
ON O DRUGIMA:
- Ko ih jebe!
NJEGOVO DRUGO JA OPĆENITO:
- Ja bi to sve j...!
NJEGOVI RODITELJI:
- Kao dijete bio je dobar.
POLICIJA:
- Pravo je kriv.
DUŠEBRIŽNICI:
- E, da se bar rodio prije sto godina.
- Šteta što je ovdje!
OMILJENE POŠTAPALICE:
- Ja sam ti prijatelj, vjeruj mi!!
- Nema odmora dok traje relaksacija!
- Vrline su mi najveća mana, ružnoća je moja ljepša strana
ŽELI NATPIS NA NADGROBNOM SPOMENIKU:
- Službeno odsutan.
POSLOVNI MOTO:
- Volonter u kešu.
RADNE OSOBINE:
- Puši, pije, psuje, gleda TV a ne žmiri.
LJUDSKE OSOBINE:
- Može konja pojest,
- da nije muško bio bi žena,
- neznani junak,
- ekološki razgradiv,
- ne okreće glavu, sine
Anketa
Nastavite tekst pjesme „Da te mogu pismom zvati...“







Anketa
KOLIKO ČESTO VODITE LJUBAV






Č'PARA - CRTEŽI I POKUŠAJI








































































































Č`para
-Živi po načelu IMA DA IMA, NEMA DA NEMA.
-Stalno ju prati sreća, al' nikako da ju stigne.
-Dovoljno stara da se osjeća mladom.
-Nikad nije vidjela Tita, polarnu svjetlost i neke boje.
-Ljudi ju vole, al` nije im za zamjerit.

-Pali se na Waitsa, Beefhearta i veleBeatove ruke.

-Omiljena ženska imena su joj Krndija, Agresija, Blamaža i Neven.

-A muška Natkasl, Napalm i Krško.

-Nikad neće znati živjeti na visokoj nozi jer ne nosi štikle.
Arhiva
« » sij 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
SLIKOVEZ
  • PAKŠU BLOG
PRAVA KORIŠTENJA
Blog
srijeda, svibanj 14, 2008
Ah, hladni čelik u mom toplom mesu... Prava izrada rješava žrtvu suvišne patnje, čisti rezovi, glatki ubodi... Pravilnom obradom odrastao čovjek stane u Konzumovu vrećicu.
Dobro ti stoji
Moj pritisak s boka
Dobro ti stoji
Slika u čošku mog oka
Moje škakljanje u snu
Moj poznati zahvat na tlu
I kad ti ručerdama spašavam guzove
Dok po sobi ganjamo zmajeve surove
Prebacujemo norme na tone
Dok jašeš moje hormone...

Zbog prve fotografije sam skoro počistio minsko polje, sunce je već dobrano propalo ispod žita, ostalo je nešto boja a ja se, k'o dječak ispod duge, zaletio ne bi li u objektiv uhvatio još nešto ostataka od lijepog prizora, kad ugledah crvenu traku na korak od mene i potom, negdje daleko, tablu sa sitnim upozorenjem na svim svjetski nepoznatim jezicima. Muški sam se zasrao od straha i pojurio do auta. Odsad nosim detektor metala kad idem snimati plodna slavonska polja. Na drugoj fotografiji je krivac za sve  - bar tako govore svi relevantni dokazi. Pozvao nas je na Grabovo  ne bi li snimili njega i njegove kolege drotove u akciji. Akcija – to je njima pecanje. Pokušao sam snimiti i nešto od njihovog ulova ali je očito bilo da policija lovi samo sitnu ribu, toliko sitnu da ju nisam uspio snimiti. Na slijedećoj fotografiji je Superdrot otkrio svoj pravi identitet.

Neki su zlorabili maloljetnu radnu snagu. Prepoznatljive karakteristike svih pravih pecaroša su plastične stolice i kante Jupola.
 
A da je Grabovo prekrasno, premda neuređeno, vidi se i nosom, uhom...

Na povratku me Klašnja natjerao da snimim  ovaj prometni znak uz put. Morbidno, zar ne. Kako Klašnja vozi ne čudi me što primjećuje ovakve prizore.

Ali, to nas je podsjetilo da ne možemo samo tako proći pokraj Ovčare. Ovaj kadar sam Klašnji tek kasnije pokazao – da me ne presnimava.

A ljudi dolaze, ljudi odlaze... Život ide, hvala Bogu. Klašnja nije ni ovo vidio. Ni snimio.


Pa me Klašnja natjerao da snimam čamce na Vučedolu. Koji će im vrag čamci – očito je Dizdar pogodio nešto suštinsko u ljudima s onim stihom 'valja nama preko rijeke'...
Čamce sam snimao kao klinac i kad to skoro nitko nije, a sada tražim detalje, uzorke za tapete... Pederčina matora, rekli bi neki novi klinci, buduće matore pederčine.
Dva fotografa, obično se to pretvori u pokazivanje vještina – evo moje revolveraške tehnike snimanja u hodu i ispod pasa. Klašnja se nasmijao. Mora da zna nešto ...


Eeee, ovo me već napunilo zadovoljstvom. Morao sam snimiti ovaj uspješni spoj prirode i ljudske 'ruke'. Uglavnom to ispadne na štetu prirode ali ovi oblici, jednostavna klupa, privezište i stup samo naglašavaju umirujuću moć ljepote prirode.
Bilo je to zanimljivo nedjeljno prijepodne. Za kraj, onako u hodu okinuo sam naše sjene. Nekad, kad smo mi bili momci, bile su to veličanstveno beznačajne sjene... danas su to samo beznačajne sjene.
Zamolio me Fritz, tzv samoproglašeni kvaziprijatelj ovog bloga, da napišem nešto o predstavi 'Kako misliš mene nema' jer da bi on htio u komentaru reći nešto gadno o istoj. Na volju mu. Meni i Č'pari bilo je ugodno. Riječ je o pametnoj predstavi, humorističnoj drami, socijalno angažiranoj, zanimljivog teksta u kojem dva autora pokušavaju smjestiti svoje izmišljene likove u stvarni svijet, svijet koji je previše njihov (surov) i u kojem bi Pepeljuga jutro dočekala silovana i iskasapljena. Odlični mladi glumci krvavo su odradili po nekoliko zanimljivih likova u dvosatnoj predstavi i pobrali zasluženo dugačak pljesak publike koja je ipak festivalska i, barem Č'pari i meni, iritantna. Djetinjasto je kad publika urla od smijeha jer je, eto, glumac rekao onu prostu riječ na 'k'. Ali, sve ostalo je bilo za pamćenje i držimo fige da ova predstava dobije neke nagrade, poticaje, i da ostane dugo na repertoaru – treba nam neko da nas stalno podsjeća kakav užas živimo i u kako površnu publiku se pretvaramo.
 
Više nego što se traži, a ipak – sjena - veleBeat od dima i ljetnih sniženja...
isprepadani @ 19:25 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.