NARUDŽBE PORTRETA I CRTEŽA NA:
cro.potpis@gmail.com
veleBeat
REKLI SU
DRUGI O NJEMU: - Ko ga jebe!
ON O DRUGIMA:
- Ko ih jebe!
NJEGOVO DRUGO JA OPĆENITO:
- Ja bi to sve j...!
NJEGOVI RODITELJI:
- Kao dijete bio je dobar.
POLICIJA:
- Pravo je kriv.
DUŠEBRIŽNICI:
- E, da se bar rodio prije sto godina.
- Šteta što je ovdje!
OMILJENE POŠTAPALICE:
- Ja sam ti prijatelj, vjeruj mi!!
- Nema odmora dok traje relaksacija!
- Vrline su mi najveća mana, ružnoća je moja ljepša strana
ŽELI NATPIS NA NADGROBNOM SPOMENIKU:
- Službeno odsutan.
POSLOVNI MOTO:
- Volonter u kešu.
RADNE OSOBINE:
- Puši, pije, psuje, gleda TV a ne žmiri.
LJUDSKE OSOBINE:
- Može konja pojest,
- da nije muško bio bi žena,
- neznani junak,
- ekološki razgradiv,
- ne okreće glavu, sine
Anketa
Nastavite tekst pjesme „Da te mogu pismom zvati...“







Anketa
KOLIKO ČESTO VODITE LJUBAV






Č'PARA - CRTEŽI I POKUŠAJI








































































































Č`para
-Živi po načelu IMA DA IMA, NEMA DA NEMA.
-Stalno ju prati sreća, al' nikako da ju stigne.
-Dovoljno stara da se osjeća mladom.
-Nikad nije vidjela Tita, polarnu svjetlost i neke boje.
-Ljudi ju vole, al` nije im za zamjerit.

-Pali se na Waitsa, Beefhearta i veleBeatove ruke.

-Omiljena ženska imena su joj Krndija, Agresija, Blamaža i Neven.

-A muška Natkasl, Napalm i Krško.

-Nikad neće znati živjeti na visokoj nozi jer ne nosi štikle.
Arhiva
« » sij 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
SLIKOVEZ
  • PAKŠU BLOG
PRAVA KORIŠTENJA
Blog
subota, veljača 2, 2008
veleBeatovo mjesečno posvećenje bloga
Ja sam moderni, ultrahit, ekstrashit, Mr, TopOfTheSkroz, coolDojaja, suppperrrr... Prometej! Svaki dan, iznova i iznova, dođu lešinari, iskljucaju mi utrobu i popiju srž, nekako se pokrpam a s novim danom – evo njih opet, veseli i raspoloženi za ukusan obrok. Nisu oni krivi već oni gore što misle da vatra pripada samo njima i da su ljudi tu kako bi pjevali pjesme o raskoši njihovih gozbi, oblinama njihovih riba, o moćima njihovih munja i gromova...
Evo i rezultata prošle ankete.
TUĐA SRANJA KONZUMIRATE
Svakodnevno……………..…….40%
bez ustručavanja………….……25%
po receptu………………..……..10%
kulturno, žlicom…………...……15%

ukusno garnirana……………...10%

Ukupno glasova: 20

Ovih dana, na blogovima koje povremeno posjetim, zakrvili se jezici. Pokoje pravo na mišljenje brižno protkano s probranim uvredama i eto ti razloga da počneš razmišljati o smislu suživota na način Montyja Pythona, ili, praktična demokracija iz Brianovog života, dotične skupine pojedinaca. No, da ne opterećujem ovaj stari i isluženi mozak napravio sam anketu na koju ćete se svi rado i čoporativno odazvati makar morao mlatiti sve redom.
A šta mene puca? Ljubav? Uvijek! Otkad znam za sebe. Lova? Nismo na Ti. Posao? Tako funkcioniramo u društvu! Prijatelji? Guugl je prijatelj, citirao bih ja jednog prijatelja blogera koji se posljednjih dana bori s bolešću i još više sa strahom. Strah je uvijek pojačivač, kad su ljudi u pitanju pojačava sve emocije dok istodobno razumno promišljanje svodi na rizični minimum. Podsvjesna ali uzvišena borba za opstanak – kao u domovinskom ratu oko kojeg svako malo krenu rasprave. Kad vam prva granata padne na kuću zaboravite sve konvencije i pucate – iz pušaka, po šavovima, od muke... Smiješno mi je danas slušati neke civilizacijske propovjednike koji misle da se rat vodi tako da neprijatelju stavite cvijet u tenkovsku cijev. Rat je užas, kaos, ljudska kataklizma... i nema opravdanja. Najveći krivci su oni koji su ga mogli spriječiti a ne oni koji su ga vodili.
E, sad moj prijatelj vodi svoj osobni rat, mogao ga je spriječiti, može ga završiti... Ali, strah! Šta ako izgubi? Što će izgubiti? Rat! Što će dobiti? Mir. Kakavgod – ali mir! Te davne 91-e svi smo zazivali neke famozne prijatelje „izvana“ koji će nam pomoći i spriječiti rat pa – ništa. Došli su kad je zlo već učinjeno, kad je povratak nemoguć, tijelo slabo, cvijet (umjesto u cijevi) u guzici... Ja nisam neki enciklopedijski pojam za prijatelja ali ću svakako barem pokušati pomoći najvećem Guglovom prijatelju. Makar i ja morao u rat. A toga me uvijek strah.

I, za kraj, pokušao sam opet istražiti svoje emocije, bolje rečeno – duševno stanje. Pošto sam prilično vičan Photoshopu uzeo sam jednu imbecilnu reklamnu sličicu s nekim cijevima i poigrao se stvarajući slike bez puno razmišljanja. Rezultati nemaju veze s originalom već prikazuju moje unutarnje promjene u manje od sat vremena. Slike sam spremao u trenutku kad bih u radu zaključio da trenutna faza rada odgovara mom stanju. Na kraju sam sve spremio kao animaciju, pa je još malo ubrzao ne bih li dobio adrenalinski potisak i... Krajnji rezultat vam nipošto ne želim. Emocije su u redu – ali nemojmo praviti light-show od nečeg u čemu možemo polako uživati.  Ipak sam se odlučio uratke vam predstaviti u pomiješanom redoslijedu a vi se poigrajte maštom i mojim emocijama, pokušajte poslagati sličice u redoslijed kojim su nastajale. Ja mogu reći samo da sam prije prve slike bio prilično bezvoljan i samom sebi težak…
s rukom pod ruku i dvaes deka Minasa u drugoj na putu do svog doktora, Vaš veleBeat

isprepadani @ 15:09 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.