NARUDŽBE PORTRETA I CRTEŽA NA:
cro.potpis@gmail.com
veleBeat
REKLI SU
DRUGI O NJEMU: - Ko ga jebe!
ON O DRUGIMA:
- Ko ih jebe!
NJEGOVO DRUGO JA OPĆENITO:
- Ja bi to sve j...!
NJEGOVI RODITELJI:
- Kao dijete bio je dobar.
POLICIJA:
- Pravo je kriv.
DUŠEBRIŽNICI:
- E, da se bar rodio prije sto godina.
- Šteta što je ovdje!
OMILJENE POŠTAPALICE:
- Ja sam ti prijatelj, vjeruj mi!!
- Nema odmora dok traje relaksacija!
- Vrline su mi najveća mana, ružnoća je moja ljepša strana
ŽELI NATPIS NA NADGROBNOM SPOMENIKU:
- Službeno odsutan.
POSLOVNI MOTO:
- Volonter u kešu.
RADNE OSOBINE:
- Puši, pije, psuje, gleda TV a ne žmiri.
LJUDSKE OSOBINE:
- Može konja pojest,
- da nije muško bio bi žena,
- neznani junak,
- ekološki razgradiv,
- ne okreće glavu, sine
Anketa
Nastavite tekst pjesme „Da te mogu pismom zvati...“







Anketa
KOLIKO ČESTO VODITE LJUBAV






Č'PARA - CRTEŽI I POKUŠAJI








































































































Č`para
-Živi po načelu IMA DA IMA, NEMA DA NEMA.
-Stalno ju prati sreća, al' nikako da ju stigne.
-Dovoljno stara da se osjeća mladom.
-Nikad nije vidjela Tita, polarnu svjetlost i neke boje.
-Ljudi ju vole, al` nije im za zamjerit.

-Pali se na Waitsa, Beefhearta i veleBeatove ruke.

-Omiljena ženska imena su joj Krndija, Agresija, Blamaža i Neven.

-A muška Natkasl, Napalm i Krško.

-Nikad neće znati živjeti na visokoj nozi jer ne nosi štikle.
Arhiva
« » sij 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
SLIKOVEZ
  • PAKŠU BLOG
PRAVA KORIŠTENJA
Blog
nedjelja, ožujak 14, 2010
Prije par godina Ch'para i ja odlučili smo pokrenuti blog. Mladi, ludi i podatni olako smo tomu pristupili, nismo čak ni ime tom 'djetetu' znali dati. Nekako, u isto vrijeme, uživali smo na jednoj stranici gdje smo listali stare, izgubljene fotografije zaboravljenih ljudi. S lakoćom smo 'upadali' u izmišljene 'životne' priče, pozivali se na povijesne činjenice, kostime iz 60-tih, brkove Franje-Josipa...
Neki od tih likova s nacionaliziranih, prekupljenih, srušenih... tavana izgledali su nam prilično isprepadani odgovornošću da u tom trenutku bljeska footoaparata moraju ostaviti trag svog postojanja, možda u najsvečanijem trenu, ili najvažnijem, službenom... Mi smo, pak, bili isprepadani činjenicom da su svi ti ljudi većinom zagubljeni u vremenu i zaboravljeni od mogućih potomaka. Tko ili što može jamčiti nama koji sada obaramo rekorde svojih mogućnosti da ćemo budućim generacijama značiti bar toliko da sačuvaju naše slike?
Nisu oni uludo bili isprepadani, niti smo mi baš toliko smioni koliko šćućureni ispod ogromnih zlogukih naslova koji slave zločine u našem najbližem susjedstvu, koji nam približavaju potrese iz dalekog Čilea ili Haitija, uvjeravaju u moći farmacije koja zarađuje na umjetno stvorenoj bolesti i vladama koje rade pod utjecajem raznih korporacija, koji nam čovjeka bez ičega predstavljaju kao proračunatog ubojicu uzornog primjerka novih naraštaja hrvatske inteligencije.
Uglavnom, ustanovili smo da je pojam 'isprepadani'  neiskorišten na blogeru, registrirali se, i...
Isprepadani nisu rođeni tada - samo su se registrirali!

Vidim da se javnost isprepadala oko ubojstva jedne djevojke.
Kako i ne bi - TO SE MOŽE DOGODITI SVAKOM OD NAS!
Pošto me sudac nije uvjerio da je u DOBROM UVJERENJU donio sramotno nisku kaznu  (iako znamo da su mnogi mafijaški likvidatori, ubojice i ratni zločinci dobili puno nižu) odlučio sam u interesu opće dobrobiti staviti općoj dobrobiti svoje procjene slučaja i sumnjivih pojedinosti, onako kako ih ja na osnovu svog iskustva i znanja vidim.
Dakle, žrtva. Mlada, prezgodna, puna sebe, kćerka uspješnih odvjetnika koja se proslavila humanitarnim radom, skromnošću, samozatajnošću, kavicama s prijateljicama i poziranjem za ženske revije. Kao prava kći pravih roditelja odlučila je ići uhodanim obiteljsko-misionarskim biznisom odvjetničke prakse, samo zbog neiskustva poslužila je kao teklić kod dogovora sa odbjeglim švercerom oružja, dijamanata, Minas kave i Levisica.
Dečko žrtve. E, on je već sumnjiv ?!, frizura tzv JNA gušterska odaje čvrstog momka koji bi život dao za pravdu (i to ne onu moskovsku) i koji bi u bunar skočio (kad bi ga imao) samo da pomogne nevino ugroženom, odabrao je odvjetništvo samo stoga da ne bi morao kopati bunar.
Otac? Nulerica potpomognuta tamnim cvikama skriva duboku dušu i slabo pamćenje, zauzet raznim dobročinstvima zaboravio je na samo jednog od stotinu jadnika kojima je obećao naći posao. Za razliku od gore navedenih on ne bira kome će pomoći, ako je čovjek – čovjek, u stanju je rušiti državu ne bi li pomogao čovjeku čovjeka. Neki od pomognutih su skrivili kompletan kazneno-krivični zakon, ali što da se radi kad je otac čovjek čovjeka.
Majka? Frizura joj je genijalna. Neomladalačka. Bavila se politikom iz želje da pomogne svom napaćenom narodu bez domovine, posla i kruha.
Ubojica? E, tu sam došao na svoje! TO je tipičan primjer ubojice i sudac se nije prevario u ocjeni da tako i treba izgledati motiviran zločinac; star, zapušten, bez kuće, bez posla, bez obitelji, bez budućnosti, bez mirne starosti… ali, imao je pištolj i jedno neispunjeno obećanje.
Svi oni koji su ostali bez posla, kojima banke k'o lešinari stoje nad nekretninom, kojima je netko nekad obećao riješiti problem… SVI ONI SU POTENCIJALNO VJERODOSTOJNE UBOJICE. Sreća pa ih u ovoj državi nema puno inače bi se sada svi isprepadali.
Dakle, da rezimiramo – nije istina da se kod nas događaju mafijaške likvidacije.
Čak bi i legendarni Superhik zapljeskao sucu.
Jer, više nije u pitanju ubojstvo, ona su svakodnevna i nikog ne uzbuđuju.
U pitanju je pravda – elitna i sirotinjska.
Sjećate li se suca koji je malodobnog ubojicu, sina tajkuna , doslovno pomilovao s obrazloženjem da je iz dobre obitelji?
Nakon svih ovih žrtava kojima smo svjedočili netko nam je odlučio servirati elitnu žrtvu  i ubojicu s margine ne bi li konačno spoznali 'pravu' bol i 'pravu' kaznu. Da je obrnuto - nitko ne bi ni trepnuo, mediji bi eventualno stavili jednu recku, sudac bi se malo sramio izreći kaznu, nama bi malo bilo svejedno...



Znam da vi niste ISPREPADANI, nemate zašto – živite u zemlji čudesa, i upravo stoga bi bilo dobro da odete na stranicu www.skarabej.com i pogledate u oči tih ljudi koji ništa ne govore, poziraju i vjeruju da će ih tako pamtiti generacije iste kao i oni sami.
kad miki kaze da se boji
izlazim na zrak
muka mi je i znojim se
povracam
AZRA
isprepadani @ 12:20 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.