NARUDŽBE PORTRETA I CRTEŽA NA:
cro.potpis@gmail.com
veleBeat
REKLI SU
DRUGI O NJEMU: - Ko ga jebe!
ON O DRUGIMA:
- Ko ih jebe!
NJEGOVO DRUGO JA OPĆENITO:
- Ja bi to sve j...!
NJEGOVI RODITELJI:
- Kao dijete bio je dobar.
POLICIJA:
- Pravo je kriv.
DUŠEBRIŽNICI:
- E, da se bar rodio prije sto godina.
- Šteta što je ovdje!
OMILJENE POŠTAPALICE:
- Ja sam ti prijatelj, vjeruj mi!!
- Nema odmora dok traje relaksacija!
- Vrline su mi najveća mana, ružnoća je moja ljepša strana
ŽELI NATPIS NA NADGROBNOM SPOMENIKU:
- Službeno odsutan.
POSLOVNI MOTO:
- Volonter u kešu.
RADNE OSOBINE:
- Puši, pije, psuje, gleda TV a ne žmiri.
LJUDSKE OSOBINE:
- Može konja pojest,
- da nije muško bio bi žena,
- neznani junak,
- ekološki razgradiv,
- ne okreće glavu, sine
Anketa
Nastavite tekst pjesme „Da te mogu pismom zvati...“







Anketa
KOLIKO ČESTO VODITE LJUBAV






Č'PARA - CRTEŽI I POKUŠAJI








































































































Č`para
-Živi po načelu IMA DA IMA, NEMA DA NEMA.
-Stalno ju prati sreća, al' nikako da ju stigne.
-Dovoljno stara da se osjeća mladom.
-Nikad nije vidjela Tita, polarnu svjetlost i neke boje.
-Ljudi ju vole, al` nije im za zamjerit.

-Pali se na Waitsa, Beefhearta i veleBeatove ruke.

-Omiljena ženska imena su joj Krndija, Agresija, Blamaža i Neven.

-A muška Natkasl, Napalm i Krško.

-Nikad neće znati živjeti na visokoj nozi jer ne nosi štikle.
Arhiva
« » sij 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
SLIKOVEZ
  • PAKŠU BLOG
PRAVA KORIŠTENJA
Blog
utorak, ožujak 23, 2010
Moj prijatelj Petar ugazio je skoro pedeset i stalno je u depri, tj u minusu na računu, krediti, posao klimav...
-    Ti se moraš oženiti. Nekom koja će ti organizirati život, pokrpati minuse, vratiti samopouzdanje...
-    Ma, tko će mene ovakva?
I, pitanje mu je na mjestu. Ne zbog moguće ženidbe već zbog našeg tradicionalnog odnosa prema samcima. Dugi niz godina kao samac prolazio sam uvredljive obrede odbijanja u svojim nastojanjima da se uklopim u društvenu zajednicu; bilo kod traženja posla, upoznavanja poslovnih partnera, obiteljskih svečanosti...
Kod nas je poslovno na većoj cijeni Don Corleone, ipak je mafija poznata po obiteljskim vrijednostima, kod nas i po jednoj reklami kojom se također promoviraju pravi društveni uzori, tj mafijaši. Samac u reklami? Ma, dajte! Kao da on nešto kupuje?
Mislite da samca netko želi zaposliti? Samca koji u svakom trenutku može dati otkaz i otići jer mu za život ne treba puno, jer nema uteg obiteljskih obveza oko vrata...
Kao samac doživio sam da u gostima gledam jedan sredovječni par kako maltetira 9-godišnju curicu domaćina, bacali su je iz krila u krilo, štipali posvuda, lice, guza... Dijete je bilo izbezumljeno, kada je napokon pobjeglo od gnjaveža došla je do mene, brzo smo se zaigrali u zafrkanciji i mojim pokušajima da joj pokažem kako najlakše nacrtati stablo te je malecka u jednom trenutku sjela na moju nogu. Uslijedio je šok i vriska, domaćica je brzo potjerala dijete u sobu a otac joj je čak uspješno uz psovku odvalio i jednu usputnu po glavi.
Svima njima iz očiju sam čitao samo jedno.
-    Pervertitu! Vi, samci...
Prošao sam bez prijave i tužbe. Dobri ljudi.


Stigma samotnjaštva nekad je bila na višoj cijeni, u tu pustolovinu upuštali su se mnogi sveci, pa čak i Ivan Krstitelj, Tesla je bio samac... Da ne nabrajam jer, ipak su svim tim ljudima pripisivali i osobine čudaka zbog koji su u društvu tretirani kao i cirkuske nakaze.
- Večeras, na prijemu kod g-đe Westling posebno iznenađenje večeri – Teslaaa! Nećemo vam odmah otkriti ali prije zakuske upaliti će žarulju! Možda dvije!?
Michelangelo je bio samac. Danas bi mnogi stavili ruku u vatru da je bio nesretan za života i da je inspiraciju nalazio u beskrajnim dokonim druženjima.
-    Znaš, Miki, nemoš nacrtat Gospodina kako pravi Adama od blata... – govori pijani Giorgio, znan i kao Đuka Kinez iz Oblogušca.  – On mora prstom ovako, a Adam, pljunuti ja kad napnem mišiće...
-    Joj, Đuka, bol'ćeme glava dva dana od ove rakje, kad ću ja to sve stići?
-    E, tu te čekam, imam ja jednog dobrog majstora iz Bosne, jeftin a niš' ne jede...
 Ne želim vam otkriti povijesne činjenice o tome kako je Dostojevski u zanimljivim društvenim zabavama i intelektualnim razgovorima odlučio da babu ne ubije na kraju već na početku Zločina i Kazne. Šapnut ću vam tek da Kazne nije ni trebalo biti.
Kafka? Pa, on je pisao ode o društvenim vrijednostima.
Dok smo se još upoznavali Č'para me zaskočila pitanjem kako je to biti sam, lako ili teško?
Isto kao i u zajednici, odgovorio sam, ima dobrih i loših stvari, trudiš se iskoristiti što više dobrih i eliminirati što više loših. Nikad nisam osjetio usamljenost jer sam imao dane ispunjene raznim kreativnim aktivnostima, čitanjem, pisanjem, zidanjem... Izbjegavao sam površna druženja jer su me užasavali stari vicevi, dogodovštine s posla, obiteljske svađe, otrcane fraze... Radije bih nekoliko puta odgledao neki Pasolinijev film i onda sam sebi komentirao sadržaj. Jesam li zbog toga bio nesretan?
Toliko da su mnogi ljudi bili uvjereni da nisam čist jer u svojoj samačkoj šetnji mrmljam i smijem se sam sebi. Mrmljati i smijati se normalno je samo u društvu. Biti sretan samac – nije normalno u društvu.


Čovjekova sklonost što većem igranju u kolu, tj kolektivnom i po pravilima igre, ogleda se i u masovnom bježanju sa sela u grad gdje se lako nađe fizička egzistencija i izgubi identitet. Što više to bolje – osim ako ne očekujete da vas netko primjeti. Ali, ono, baš Vas! Jer vi niste Vi, s malo mozganja postavljat će te pitanja kao Woody Allen u 'Mravima' ili će te kao Lucky Luke odjahati s pjesmom 'Usamljen kauboj sam ja, imam samo Rolex čvrku i apartman na Krku...'.
Ili ste kao Clint Eastwood, dođete i pobijete, odjašete... tamo gdje su vrijednosti jednoznačne i zajamčene - u samoću.
Nedavno sam čitao članke o japanskim vojnicima iz II. Svjetskog rata koje su pronalazili po otocima i svi su čudili kako je tamo neki tolike godine uspio preživjeti na pustom otoku. A, ja se mislim kako bi pravo čudo i vijest bilo da 50 godina preživi u gradu.
Htjedoh reći – ne podcjenjujte samoću i usamljenost, ona je mnoge ljude inspirirala da naprave životna djela. Čovjek je samosvjesna jedinka i ne vjerujem da postoji inteligentan stvor koji ne poznaje taj plemeniti, taj rasno čistokrvni osjećaj samoće. Nekog plaši, nekog motivira, nekog oslobađa od stega...
A nesretni ljudi, apatični, mrzovoljni... Oni su iz drugih filmova o kojima nekom drugom zgodom.
I, da završim, više nisam samac. To poglavlje sam zatvorio, ne žalim ali još uvijek stječem neke nove društvene navike. Nije lako, ali ako je mogao Tarzan mogu i ja.
Važno je imati razloge i biti načisto s njima.
I, kao kralj, pozdraviti se s vjernim majmunima u glavi.
veleBeat
nabijem sve koji misle isto, prate psa i modu i piju flaširanu vodu

Genijalni ruski matematičar-čudak odbio primiti nagradu od milijun dolara

I nešto stvarno potpuno drukčije za kraj, Captain Beefheart - pustinjak , glazbenik i slikar čije su glazbene inovacije pokrali mnogi 'velikani' poput Talking Headsa, Blondie... Zanimljivo, nikog nije tužio. Čudni su ti samotnjaci.

isprepadani @ 00:08 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.