NARUDŽBE PORTRETA I CRTEŽA NA:
cro.potpis@gmail.com
veleBeat
REKLI SU
DRUGI O NJEMU: - Ko ga jebe!
ON O DRUGIMA:
- Ko ih jebe!
NJEGOVO DRUGO JA OPĆENITO:
- Ja bi to sve j...!
NJEGOVI RODITELJI:
- Kao dijete bio je dobar.
POLICIJA:
- Pravo je kriv.
DUŠEBRIŽNICI:
- E, da se bar rodio prije sto godina.
- Šteta što je ovdje!
OMILJENE POŠTAPALICE:
- Ja sam ti prijatelj, vjeruj mi!!
- Nema odmora dok traje relaksacija!
- Vrline su mi najveća mana, ružnoća je moja ljepša strana
ŽELI NATPIS NA NADGROBNOM SPOMENIKU:
- Službeno odsutan.
POSLOVNI MOTO:
- Volonter u kešu.
RADNE OSOBINE:
- Puši, pije, psuje, gleda TV a ne žmiri.
LJUDSKE OSOBINE:
- Može konja pojest,
- da nije muško bio bi žena,
- neznani junak,
- ekološki razgradiv,
- ne okreće glavu, sine
Anketa
Nastavite tekst pjesme „Da te mogu pismom zvati...“







Anketa
KOLIKO ČESTO VODITE LJUBAV






Č'PARA - CRTEŽI I POKUŠAJI








































































































Č`para
-Živi po načelu IMA DA IMA, NEMA DA NEMA.
-Stalno ju prati sreća, al' nikako da ju stigne.
-Dovoljno stara da se osjeća mladom.
-Nikad nije vidjela Tita, polarnu svjetlost i neke boje.
-Ljudi ju vole, al` nije im za zamjerit.

-Pali se na Waitsa, Beefhearta i veleBeatove ruke.

-Omiljena ženska imena su joj Krndija, Agresija, Blamaža i Neven.

-A muška Natkasl, Napalm i Krško.

-Nikad neće znati živjeti na visokoj nozi jer ne nosi štikle.
Arhiva
« » sij 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
SLIKOVEZ
  • PAKŠU BLOG
PRAVA KORIŠTENJA
Blog
subota, siječanj 28, 2012

NA HRPI TEMA O KOJIMA NEMAM ŠTO REĆI
...pa sjedim i pišem.

karikatura Nenad Barinić

1.
Kad čujem za nekog talijanskog kapetana prvo mi pada na pamet kapetan Alberto Bertorelli iz serije ‘Alo Alo’.  Ta serija je predivno dočarala vojničko-ratničke osobine svih velikih naroda pa tako i Talijana. Sada su se svi uhvatili nekog talijanskog kapetana koji je nasukao turistički brod, u općoj gužvi pokušao je spasiti živu glavu sebi i svojoj prijateljici pa mu sada sude jer je, kažu, trebao ostati zadnji na brodu. Licemjerno, zar ne. Takav zakon, ako i postoji, naređuje ti da se usmrtiš i potoneš s brodom jer je neki par odlučio da ne prekine sex, neki klinac prkosi roditeljima i odbija izaći iz kazne-kabine, snaš Kata čeka da završi Esmeralda… A zamislite da se još neki ludi samoubojica popne na jarbol i dolje bezobrazno dovikuje kapetanu.
- Aaa, jel ti sad žao što mi nisi dao pištolj, sad ću potonuti poslije tebe, najebat ćeš kod gazde.
Ostavimo se iluzija o moralu, časti, herojstvu… To je talijanski kapetan. Pa, njima je Berlusconi 20 godina bio premijer iako se zove Silvio.
Kažu – prvo žene i djeca. Koja djeca – ona što po Africi umiru od gladi ili ona koja u Indiji rade za deset dolara mjesečno. Aaaa, mislite na ovu bjelačku što s deset godina buše pupak i nose tange. Oh, oprostite, precizirajte zakon tako da znamo da se to odnosi na djecu onih koji si mogu priuštiti putovanje luksuznim brodom. Sanaderovi, recimo. Njegova djeca imaju više računa u bankama negoli ja godina.
Žene? Nemojmo uopćavati. Pa, borile su se za ravnopravnost i sada kod rastave uglavnom počiste muževe. Čitam kako je neka starletica bila udana za holivudsku zvijezdu, nakon godinu dana se rastala, pokupila lovu a sada kad je sve potrošila objavljuje knjigu u kojoj iznosi senzaciju kako je ex-mužu ponos na sramotu – tj mali mu je. Iako očekujem da kod nas dotična starleta i novopečena spisateljica dobije Kiklopa ja bih jako zamjerio kapetanu da mi kaže kako takva osoba ima prednost nada mnom kod bježanja s broda. Oprostite, kapetane, ali kad je bježanje u pitanju – tu sam prvak.
Dakle, slučaj kapetana je samo oličenje licemjernog društva-kompanija koje na površinu izvlače neke prevaziđene kvazimoralne regule ne bi li spasili sebe od financijske i zakonske odgovornosti.
Ne postoje heroji po dužnosti, heroji za mjesečni dohodak i plaćeno dopunsko zdravstveno osiguranje… Heroji se samo stvore odnekud. A kapetan… ma, jebeš budalu.
2.
Negdje u šumi ovih naših pozitivnih zakonskih propisa ukazala se mogućnost za dnevnim umirovljenjem našim saborskim zastupnicima koji su tako zaštitili svoje buduće zaslužene visoke penzije. Jer, znate, zahvaljujući dvadesetogodišnjem radu tih Šeksova, Kajina, Jakovčića… nama je tako dobro! Pa je red da i njima u penziji bude još bolje, i da osiguraju svoju djecu da ne moraju puno raditi i strepjeti poput nas za koje su se oni borili i poštenim radom stvorili nam državu kakvu imamo. I, kaže Kajin, ne želi da mu svi njegovi Istrijani govore da je štupido. Time Kajin poručuje da su svi Istrijani toliko moralni i da bi svi iskoristili rupu u zakonu kojeg su oni, sabornici, donijeli da bi sebi osigurali budućnost. Pupovac kaže da se i on dvoumio ali nije otišao u dnevnu mirovinu pa sad misli da je moralan. E, donio je politički pragmatičnu odluku a već to što se dvoumio govori o moralu. Ja ne dvoumim ako imam mogućnost nešto ukrasti. Što tu moralan čovjek ima dvoumiti. Ali, govorimo o Sanaderovoj školi…
I o zakonskom i moralnom sustavu koji je bušen rupama po mjeri kako bi se kroz njega mogli provlačiti štakori a ne ljudi. Marko Babić kao odvjetnik je godinama izbjegavao plaćati porez ovoj državi a kao nagradu postavljen je za ustavnog suca. Mislite li da su po drugačijim kriterijima postavljani direktori javnih poduzeća, zapošljavani službenici…
Lažni branitelji, lažni invalidi, lažni suci, lažni političari, lažni moral… To je naša ISTINA. To je naša STVARNOST.
Sad bih trebao ovdje postaviti onu Škorinu 'Sude mi dušmani, moja ljube…' ali neću lagati vraga.
3.
Ne znam koji su to glupani zaključili da treba svijetu pokazati sve što je pokojni predsjednik pisao i crtao po salvetama, znam samo da su objavili i neke njegove tzv pjesme. Pohlepa, valjda – treba na mrtvomu zaraditi. Naše neugledne Jutarnje dnevne novine učas su napravile analizu ne bi li dokazali kakvo je to smeće od poezije, našli su i tri ugledna Servantesa koji su se redom zgražali koliko je to loše i poetski nemušto. Sutradan je ugledni kolumnist Ante Tomić, bez brkova a po zadatku napisao čitavu stranicu iživljavanja po nebuloznim stihotvorbama. To je isti uvaženi kulturnjak koji je napisao potresni esej u kojem veliča kulturni doprinos tvorca Zagora Te-Neja, uvjerljivo najveći stripovski šund lik, na kojem je on, jelte, odrastao. Pritom nemislim na ništa homoseksualno. Sada očekujem da ekipa iz Jutarnjeg odnekud izvadi filmske zapise gdje pokojnik igra nogomet s djecom, pa da dovedu Bobana, Šukera i Prosinečkog koji bi se po nalogu trebali zgražati.
- Ajme, gospe moja, koja felša, pa jedva se balun kotrlja…
- Vidjeli ste i sami. Dijete mu penal obranilo…
Da se razumijemo – često zalutam na neke blogove gdje ljudi pišu svašta pa i poeziju, uglavnom ne čitam i ne komentiram ali mi je uvijek drago vidjeti da ljudi pišu nešto što iole nalikuje poeziji. Jer… poezija je nešto više od natjecanja u kvaliteti – to je znak da ljudi još uvijek promišljaju izvan ucrtanih gabarita, poezija traži širinu duha i draga mi je već spoznaja da ljudi pokušavaju proširiti taj duh. Pokojni predsjednik je očito pokušavao i to bi trebala biti dobra reklama za poeziju, možda pod sloganom – svatko može napraviti državu ali pjesmu...
A ljudi koji, pored svih nas živih i zaslužnih da osjetimo gnjev pravednika, seru po mrtvacima veličajući sebe i svoju prodanu umjetnost odavno su prestali širiti duh.
4.
Dok sam bio samac i miš u kući bio je neko društvo i igračka. Danima bih mu proučavao navike, omiljenu hranu, kutke skrivanja, pravce kretanja… u pravom trenutku postavio ljepilo i kroz par sati pokupio uljeza i iznio van do kante za smeće. Č'para nema strpljenja kao ja i nakon par dana nazvala me na posao.
- Zaklala sam miša.
- Što?
- Zaglavio je između zida i boca pa sam ga onako… krknula nožem!
Dođem kući i odmah prionem obdukciji žrtve; pravilan ubod, nije se mučio, rupa i krv na zidu, kosti neoštećene, jestivi dijelovi u dobrom stanju, oči razrogačene – vjerojatno od pogleda u mahnitu žensku s nožem.
Motiv ubojstva? Odbojnost koja prelazi u gađenje, gađenje u strah, strah u mržnju a ova u histeriju. Poznato, zar ne?
Mogu ja glumiti sveca ali moja metoda nije puno bolja, samo sam pravio ritual od situacije koju praktična žena rješava nagonski. Ja sam vjerojatno i gori – proračunati ubojica.
Sad ne moram ljudima prodavati folove tipa 'moja supruga'. A, ne. Žena. Moja žena. Koja je vrlo efikasna u obrani svog teritorija.
I zato joj više neću oštriti noževe.

isprepadani @ 23:59 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.