NARUDŽBE PORTRETA I CRTEŽA NA:
cro.potpis@gmail.com
veleBeat
REKLI SU
DRUGI O NJEMU: - Ko ga jebe!
ON O DRUGIMA:
- Ko ih jebe!
NJEGOVO DRUGO JA OPĆENITO:
- Ja bi to sve j...!
NJEGOVI RODITELJI:
- Kao dijete bio je dobar.
POLICIJA:
- Pravo je kriv.
DUŠEBRIŽNICI:
- E, da se bar rodio prije sto godina.
- Šteta što je ovdje!
OMILJENE POŠTAPALICE:
- Ja sam ti prijatelj, vjeruj mi!!
- Nema odmora dok traje relaksacija!
- Vrline su mi najveća mana, ružnoća je moja ljepša strana
ŽELI NATPIS NA NADGROBNOM SPOMENIKU:
- Službeno odsutan.
POSLOVNI MOTO:
- Volonter u kešu.
RADNE OSOBINE:
- Puši, pije, psuje, gleda TV a ne žmiri.
LJUDSKE OSOBINE:
- Može konja pojest,
- da nije muško bio bi žena,
- neznani junak,
- ekološki razgradiv,
- ne okreće glavu, sine
Anketa
Nastavite tekst pjesme „Da te mogu pismom zvati...“







Anketa
KOLIKO ČESTO VODITE LJUBAV






Č'PARA - CRTEŽI I POKUŠAJI








































































































Č`para
-Živi po načelu IMA DA IMA, NEMA DA NEMA.
-Stalno ju prati sreća, al' nikako da ju stigne.
-Dovoljno stara da se osjeća mladom.
-Nikad nije vidjela Tita, polarnu svjetlost i neke boje.
-Ljudi ju vole, al` nije im za zamjerit.

-Pali se na Waitsa, Beefhearta i veleBeatove ruke.

-Omiljena ženska imena su joj Krndija, Agresija, Blamaža i Neven.

-A muška Natkasl, Napalm i Krško.

-Nikad neće znati živjeti na visokoj nozi jer ne nosi štikle.
Arhiva
« » svi 2008
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
SLIKOVEZ
  • PAKŠU BLOG
PRAVA KORIŠTENJA
Blog - svibanj 2008
petak, svibanj 30, 2008




Pričati glupljima od sebe uglavnom znači pričati gluposti.

Pravi čovjek na pravom mjestu je – silom prilika. Vi ste sila – on je prilika.

Raspadam ti se, o, Bože
U očima ovih zaboravljenih žena
Što dolaze i odlaze
Prividom noćnih sjena
Ulizujem ti se, o, najmilostiviji
Jer skrbiš nužno i ispod normi
S rukama ispod bijele kute
Bez nekog učinka robuješ formi...

NOVE INVESTICIJE U SOCIJALNU SKRB
Razočarani poražavajuće malim brojem socijalnih slučajeva zabrinute vlasti su odlučile pokrenuti kapitalne investicije na tom području te osnovati posebne fondove koji bi se brinuli o stimuliranju (ili bar simuliranju) tog deficitarnog sloja društva bez kojeg se u europskim krugovima ne možemo smatrati socijalno osjetljivim društvom. Procurilo je da se u ovom glamuroznom objektu, koji se gradi na atraktivnoj lokaciji u srcu grada, nazi nekoliko luksuznih apartmana kojima će se pokušati privući bar nekoliko politički korektnih i svjesnih građana da se okušaju u uzbudljivom životu socijalno ugroženih. Ukoliko ovaj plan ne uspije, vlasti imaju pričuvnu strategiju kojom će se ići na uvoz školovanog kadra koji bi svojim stručnim pristupom pokazali da se može sasvim lagodno živjeti i na rubu socijale. No, teško da će se tvrde njemačke institucije olako odreći ljudi u koje su desetljećima ulagali pa je sasvim izvjesno da ćemo opet biti zatrpani jeftinim i nekvalitetnim kineskim socijalnim slučajevima!


MEMORIJALNI CENTAR – KUĆA CVIJEĆA
„PAJO pl. PAKŠU“
Potpisivanjem peticije započela je akcija Isprepadanih kojom se, još za života, istaknutim vinkovačkim osobama dižu spomen objekti na koje štovatelji mogu odnijeti cvijeće, izrecitirati 'Čavoglave', napisati grafit ili olakšati savjest.


'Štajga' je nekad bila obvezno odredište. Nakon šetnje korzom i odlaska u kino, moralo se još provjeriti kako diše vinkovačka žila kukavica. Neki od onih iz okolnih mjesta koji su žurili na zadnji vlak zapeli bi na prepreci zvanoj 'limenka', jedan dio bi prenoćio u željezničkom restoranu, a neki od njih bi se čak sretno vratili kućama. Vjerovali ili ne, nekad je ovo vrvjelo putnicima a danas mi izgleda kao skup spomenik vremenima u kojima je 'željezni konj' značio civilizacijski napredak.

U prošlom postu Č'para se žestoko obrušila na razuzdane maturante. Ja ne spadam u one koji za sve optužuju one koji su ionako nadrapali (samo to još ne znaju) već držim da postoji obitelj, kao i institucije koji bi trebali nešto i raditi pa da govorimo o odgovornosti mladih. Čak sam bio i ponosan kad su klinci natjerali Primorca da pojede splačine koje je zakuhao. Ovih dana naletio sam na 'Žutim stranicama' oglas s logotipom firme koji sam ja radio, za čovjeka koji mi je odmah dao do znanja koliko mu obitelj znači. Naime, bilo mu je važno da se logotip svidi i njegovoj djeci. Napravio sam nekoliko različitih logotipa, djeca su pokazala na jedan a ja sam onda taj jedan razradio u pet varijanti za koje sam smatrao da ispunjavaju sve zakonitosti profesije.  Čovjek je odabrao jedan i na kraju smo svi bili zadovoljni. Ni na kraj pameti mi nije bilo niti pokušati isključiti djecu iz projekta jer je taj poduzetnik prije svega otac i sve što radi, a tako bi trebali i svi mi ostali, ostaje djeci. To ne znači da djeci možemo sve dopustiti – moramo samo uklopiti njihove želje u stvarne mogućnosti. Tako ćemo izbjeći da se jednog dana djeca stide i sebe i nas.

A baš sam lijepo šutio...
veleBeat u 3D laprdanju
isprepadani @ 00:13 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 22, 2008

Nekada je matura bila ispit zrelosti, a danas se pretvorila u natjecanje “Tko Će Biti Veći Kreten”. Poznajem neke konzervativnije roditelje koji su svojoj djeci izričito zabranili da ih sramote za vrijeme Norijade, a isti su poslušali savjete i – skakali pijani u rijeku. Drugi pak, oni malo liberalniji, dali su djeci dopuštenje uz obrazloženje kako je to ipak samo jednom u životu pa neka se malo izluduju. I oni su poslušali savjete i – ostali kreteni.
Znam da je bilo davno, ali svoj posljednji dan školovanja ne pamtim pod nikakvim nazivom sličnim tovaru, niti razbacivanju brašnom ili bezobrazlukom prema prolaznicima. I, vjerujte, nije to od rupe u sjećanju izazvane alkoholom. Ne. Pamtim ja. Ali ono čega se sjećam, današnjim generacijama bilo bi smiješno, I valjda štreberski dosadno. A ipak se sjećam punog parka vršnjaka, gitara, falširanja u nekim polustrofama… Zar ovi danas misle da se ne bi sjećali cijelog života nečega ukoliko nisu porazbijali pola grada ili izazvali ozbiljna oštećenja ispumpavanjem želuca? No, oni su `zreli`. Dovoljno da izmame jadnim roditeljima koju tisućicu eura za studij kojeg nikada neće završiti, ali će se bar još nekoliko godina dobro zabavljati kao na Norijadi. Mnogi će se vjerojatno učlaniti u neku stranku mladeži i tako si osigurati budućnost. A moju zapečatiti.

Čovjek je zreo onda kad se počne tako i ponašati – doprinositi zajednici znanjem, radom i vještinama; preuzimati odgovornost za svoje postupke; činiti humana (besplatna!) djela… Meni je ovih dana preko glave tog žalosnog hiper-realizma. I da ne preraste ovaj post u filozofska racionaliziranja, napravila sam mali bijeg iz stvarnosti. Ovo su moje prve karikature. One su tu kao corpus delicti da u maturantima današnjice vidim samo karikature.
Molim obranu neka dokaže suprotno, ali samo ako ima čvrste dokaze i alibi za budućnost.

I na kraju, maturanti, ako ste se razljutili što vas vidim kao karikature, pogledajte prvi crtež kako vidim sebe. Je l` vam sad lakše?
Drukčija Percepcija Č'para


isprepadani @ 19:57 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 14, 2008
Ah, hladni čelik u mom toplom mesu... Prava izrada rješava žrtvu suvišne patnje, čisti rezovi, glatki ubodi... Pravilnom obradom odrastao čovjek stane u Konzumovu vrećicu.
Dobro ti stoji
Moj pritisak s boka
Dobro ti stoji
Slika u čošku mog oka
Moje škakljanje u snu
Moj poznati zahvat na tlu
I kad ti ručerdama spašavam guzove
Dok po sobi ganjamo zmajeve surove
Prebacujemo norme na tone
Dok jašeš moje hormone...

Zbog prve fotografije sam skoro počistio minsko polje, sunce je već dobrano propalo ispod žita, ostalo je nešto boja a ja se, k'o dječak ispod duge, zaletio ne bi li u objektiv uhvatio još nešto ostataka od lijepog prizora, kad ugledah crvenu traku na korak od mene i potom, negdje daleko, tablu sa sitnim upozorenjem na svim svjetski nepoznatim jezicima. Muški sam se zasrao od straha i pojurio do auta. Odsad nosim detektor metala kad idem snimati plodna slavonska polja. Na drugoj fotografiji je krivac za sve  - bar tako govore svi relevantni dokazi. Pozvao nas je na Grabovo  ne bi li snimili njega i njegove kolege drotove u akciji. Akcija – to je njima pecanje. Pokušao sam snimiti i nešto od njihovog ulova ali je očito bilo da policija lovi samo sitnu ribu, toliko sitnu da ju nisam uspio snimiti. Na slijedećoj fotografiji je Superdrot otkrio svoj pravi identitet.

Neki su zlorabili maloljetnu radnu snagu. Prepoznatljive karakteristike svih pravih pecaroša su plastične stolice i kante Jupola.
 
A da je Grabovo prekrasno, premda neuređeno, vidi se i nosom, uhom...

Na povratku me Klašnja natjerao da snimim  ovaj prometni znak uz put. Morbidno, zar ne. Kako Klašnja vozi ne čudi me što primjećuje ovakve prizore.

Ali, to nas je podsjetilo da ne možemo samo tako proći pokraj Ovčare. Ovaj kadar sam Klašnji tek kasnije pokazao – da me ne presnimava.

A ljudi dolaze, ljudi odlaze... Život ide, hvala Bogu. Klašnja nije ni ovo vidio. Ni snimio.


Pa me Klašnja natjerao da snimam čamce na Vučedolu. Koji će im vrag čamci – očito je Dizdar pogodio nešto suštinsko u ljudima s onim stihom 'valja nama preko rijeke'...
Čamce sam snimao kao klinac i kad to skoro nitko nije, a sada tražim detalje, uzorke za tapete... Pederčina matora, rekli bi neki novi klinci, buduće matore pederčine.
Dva fotografa, obično se to pretvori u pokazivanje vještina – evo moje revolveraške tehnike snimanja u hodu i ispod pasa. Klašnja se nasmijao. Mora da zna nešto ...


Eeee, ovo me već napunilo zadovoljstvom. Morao sam snimiti ovaj uspješni spoj prirode i ljudske 'ruke'. Uglavnom to ispadne na štetu prirode ali ovi oblici, jednostavna klupa, privezište i stup samo naglašavaju umirujuću moć ljepote prirode.
Bilo je to zanimljivo nedjeljno prijepodne. Za kraj, onako u hodu okinuo sam naše sjene. Nekad, kad smo mi bili momci, bile su to veličanstveno beznačajne sjene... danas su to samo beznačajne sjene.
Zamolio me Fritz, tzv samoproglašeni kvaziprijatelj ovog bloga, da napišem nešto o predstavi 'Kako misliš mene nema' jer da bi on htio u komentaru reći nešto gadno o istoj. Na volju mu. Meni i Č'pari bilo je ugodno. Riječ je o pametnoj predstavi, humorističnoj drami, socijalno angažiranoj, zanimljivog teksta u kojem dva autora pokušavaju smjestiti svoje izmišljene likove u stvarni svijet, svijet koji je previše njihov (surov) i u kojem bi Pepeljuga jutro dočekala silovana i iskasapljena. Odlični mladi glumci krvavo su odradili po nekoliko zanimljivih likova u dvosatnoj predstavi i pobrali zasluženo dugačak pljesak publike koja je ipak festivalska i, barem Č'pari i meni, iritantna. Djetinjasto je kad publika urla od smijeha jer je, eto, glumac rekao onu prostu riječ na 'k'. Ali, sve ostalo je bilo za pamćenje i držimo fige da ova predstava dobije neke nagrade, poticaje, i da ostane dugo na repertoaru – treba nam neko da nas stalno podsjeća kakav užas živimo i u kako površnu publiku se pretvaramo.
 
Više nego što se traži, a ipak – sjena - veleBeat od dima i ljetnih sniženja...
isprepadani @ 19:25 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
petak, svibanj 9, 2008

- Eeeee, nije toga bilo u moje vrijeme...
- Danas ljudi kupuju televizore k'o salatu!
- Mi smo bili glavne face u selu. Prvi smo imali radio! I onda bi ovi što idu sa stanice stali pod kibicfenster i slušali.
- Jel' ti meni vjeruješ da ja više nikom ne vjerujem?
- Svinja je čovjekov najbolji pas!
- ...

Svaki, pa i najobičniji dan, s mojom majkom se pretvara u 'Leteći cirkus'. Malo se foliram ali mi je fora što mogu iz prve ruke čuti svjedoka beatlesomanije, prvog Ledo sladoleda, papirnatih haljina i plesnjaka. I, zavidim joj. Zavidim joj i na sposobnosti da tišinom probije zvučni zid kad je ljutita. Da ju probudim usred noći, znala bi stupanj točke vrelišta vode po Fahrenheitu ali nikako da upamti da se balegar naziva još i skarabejom.
O teoriji prolaznosti vremena ima super definiciju:
- Mama. Opet kasniš!
- Ne kasnim ja – satovi žure!
Kad bolje razmislim – ništa čudno za nekog tko je težak pola stoljeća.

Od nje sam naslijedila i neke meni vrlo važne stvari, prije svega tu mislim na kreativnost. Ovo su njeni crteži objavljeni u nekom listu sredinom 80-tih. Ne pitajte kako, ali, točno znam što je osjećala dok je ovo crtala.

Na ovim fotografijama su majke u očajničkom pohodu na Bruxelles davne 1991. Njoj je to bilo veoma važno a ja sam uglavnom upamtila samo veliku radost zbog plave kacige koju mi je donijela iz Bruxellesa. Danas zbog tog događaja imam veliki osjećaj ponosa.

Ovo je još jedna majka koju, nažalost nikada nisam upoznala.

A danas u svim vijestima 9. svibanj spominju kao dan Europe. A majke?

Č'para-Dijete


isprepadani @ 18:28 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 1, 2008
Društvo gazim a prirodu palim, zgazit ću te nije da se hvalim
Sportski živim a oružje vučem, golorukog puškom da te tučem
I ju ju
(bećarac, skoro narodni, pjevanje po veleBeatu)

Prije nego zapjevam 'Budi se istok i zapad (Cibalija juriša u napad)' htio bih upozoriti na našu novu anketu. Prošla anketa je doživjela očekivani krah obzirom da nismo dijelili porcije, nudili besplatno gatanje, šlatanje, ministarske funkcije...
NISMO ŠKRTI – SAMO NE DAMO!
Nova anketa ukazuje na porast zanimanja za zanimanje GOLI KRETEN. Za neupućene slijedi pojašnjenje:
-  Goli kreten je vrhunski majstor u upornosti da pokuša ljude spustiti na svoju razinu,
živcira svojom pojavom ali rado ističe svaki tuđi najsitniji nedostatak,
-  nema posebnih vještina osim osporavanja tuđih vještina
-  svaki pokušaj uljuđenog razgovora mu je dosadan i naporan
-  upozorenje da će te zvati policiju ako ne ode shvaća kao šalu
-  policiju uvjerava da ste se šalili
-  u zatvoru priča kako imate čudan smisao za šalu...
Vjerojatno i sami imate iskustava sa sličnim tipovima ljudi, no nemojte nas opterećivati svojim perverzijama, otvorite si blog pa tamo laprdajte. Ovdje – mi laprdamo. Imate anketu pa glasajte, valjda će te biti produktivniji nego s prošlom anketom po kojoj je ispalo da je idealna žena svaka koja vas ne prijavi policiji.
Č'para i ja složili smo se da je naša idealna žena otprilike ovo:


Jedna je odlična, dvije su dvodlične! Slika u sredini nastala je u nedjelju kad smo se Č'para i ja u rano predvečerje uputili na šetnju/vožnju biciklima do Nove Brane. Mogu samo reći da je svaka takva šetnja teško opisiv užitak pa ću to pokušati ilustrirati s nekoliko fotografija. Šteta je da i na toj relaciji još nemamo šetnice pa se moramo sklanjati pred automobilima i traktorima ali moram pohvaliti vozače na koje smo nailazili, prije svega jer su imali razumijevanja, usporavali su i pazili da nas ne zapraše. Hvala još jednom. Ganut sam, dirnut i osupnut. Kući sam svejedno stigao probušene gume.
Slijedeći dan, oko 20 sati, uputio sam se uz Bosut do Termi i naletio na zanimljive oblake. Šta ću - meni je glava (nos) uvijek u oblacima. Posebno mi je zanimljiva kompozicija oblaka iznad antena na Termama. I kako vam itko može drobiti o kvaliteti tv programa kad onaj od gore ima snažnije mišljenje.

Za sve koje to zanima, još jednom napominjemo da je sutra u Kildare's pubu koncert riječkih genitalaca LET 3, pojačan lokalnim POGREB X-om koji opet najavljuju i nešto novo u repertoaru te posebnog gosta – iznenađenje večeri, ja nemam pojma, nisam htio znati jer meni onda neće biti iznenađenje. A zašto bi se uvijek samo drugi iznenađivali. Hoću i ja jednom napraviti facu tipa 'Nisam znao, premijera mi!' i cimati ljude pitanjima: A ko im je taj? Šta taj svira? Jel to snima lokalna tv?...
I, to bi bilo to. Ja sam zadovoljan. Idem sad vanka objesiti crvenu proletersku zastavu i pjevati onu staru nadnarodnu:
SIXTEEN TONS
- written in 1947 by Merle Travis, - #1 hit for "Tennessee" Ernie Ford in 1955 , - lyrics as recorded by "Tennessee" E.Ford
Some people say a man is made outta mud
A poor man's made outta muscle and blood

Muscle and blood and skin and bones
A mind that's a-weak and a back that's strong
   You load sixteen tons, what do you get?
   Another day older and deeper in debt
   Saint Peter don't you call me 'cause I can't go
   I owe my soul to the company store

I was born one mornin' when the sun didn't shine
I picked up my shovel and I walked to the mine
I loaded sixteen tons of number nine coal
And the straw boss said "Well, a-bless my soul"
   You load sixteen tons, what do you get?
   Another day older and deeper in debt
   Saint Peter don't you call me 'cause I can't go
   I owe my soul to the company store

I was born one mornin', it was drizzlin' rain
Fightin' and trouble are my middle name
I was raised in the canebrake* by an ol' mama lion
Cain't no-a high-toned woman make me walk the line

   You load sixteen tons, what do you get?
   Another day older and deeper in debt
   Saint Peter don't you call me 'cause I can't go
   I owe my soul to the company store

If you see me comin', better step a side
A lotta men didn't, a lotta men died
One fist of iron, the other of steel
If the right one don't a-get you, then the left one will
   You load sixteen tons, what do you get?
   Another day older and deeper in debt
   Saint Peter don't you call me 'cause I can't go
   I owe my soul to the company store

* canebrake - a thick growth of cane



01 - Frankie Laine...
isprepadani @ 09:10 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.