NARUDŽBE PORTRETA I CRTEŽA NA:
cro.potpis@gmail.com
veleBeat
REKLI SU
DRUGI O NJEMU: - Ko ga jebe!
ON O DRUGIMA:
- Ko ih jebe!
NJEGOVO DRUGO JA OPĆENITO:
- Ja bi to sve j...!
NJEGOVI RODITELJI:
- Kao dijete bio je dobar.
POLICIJA:
- Pravo je kriv.
DUŠEBRIŽNICI:
- E, da se bar rodio prije sto godina.
- Šteta što je ovdje!
OMILJENE POŠTAPALICE:
- Ja sam ti prijatelj, vjeruj mi!!
- Nema odmora dok traje relaksacija!
- Vrline su mi najveća mana, ružnoća je moja ljepša strana
ŽELI NATPIS NA NADGROBNOM SPOMENIKU:
- Službeno odsutan.
POSLOVNI MOTO:
- Volonter u kešu.
RADNE OSOBINE:
- Puši, pije, psuje, gleda TV a ne žmiri.
LJUDSKE OSOBINE:
- Može konja pojest,
- da nije muško bio bi žena,
- neznani junak,
- ekološki razgradiv,
- ne okreće glavu, sine
Anketa
Nastavite tekst pjesme „Da te mogu pismom zvati...“







Anketa
KOLIKO ČESTO VODITE LJUBAV






Č'PARA - CRTEŽI I POKUŠAJI








































































































Č`para
-Živi po načelu IMA DA IMA, NEMA DA NEMA.
-Stalno ju prati sreća, al' nikako da ju stigne.
-Dovoljno stara da se osjeća mladom.
-Nikad nije vidjela Tita, polarnu svjetlost i neke boje.
-Ljudi ju vole, al` nije im za zamjerit.

-Pali se na Waitsa, Beefhearta i veleBeatove ruke.

-Omiljena ženska imena su joj Krndija, Agresija, Blamaža i Neven.

-A muška Natkasl, Napalm i Krško.

-Nikad neće znati živjeti na visokoj nozi jer ne nosi štikle.
Arhiva
« » ožu 2011
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
SLIKOVEZ
  • PAKŠU BLOG
PRAVA KORIŠTENJA
Blog - ožujak 2011
utorak, ožujak 29, 2011

karikatura Barinić nenadVrijeme – kišno.
Preciznije, nešto iza 20 sati kad obično krećem u običnu večernju šetnju.
Biram kišobran sa hrpe i odabirem najveći, ženski naravno.
Pa što, bolje da me gledaju kao perverznog idiota nego kao mokrog idiota.
Nema vjetra, kiša fina, lagana i topla, sve po ukusu starog šetologa.
Ali, ne. Po običaju moj ritmični korak remete, a tko drugi, kišne gliste.
Izbjegavam ih, preskačem, propuštam, zanosim lijevo desno…
E, jebise Jebislave, mislim ja, lakše je zgaziti čovjeka nego glistu.
Uvijek možeš zamisliti da je taj čovjek uspješni menadžer koji je otpustio stotinu hranitelja obitelji a sebi dao menadžerski bonus za inovaciju i godišnju uštedu. Ili, zamisliš  visokog dužnosnika iz Vlade s niskom provizijom od 10%. Glistu, recimo, ne možemo zamisliti kao selektora ali selektora možemo kao glistu.
I, mislim se ja, gliste su Božja stvorenja, obrađuju zemlju koja nas hrani a ne traže poticaje k'o ovi naši seljaci.
E, jesi pametan, divim se ja svom uzvišenom drugom ja dok preskačem pontonski red glista, a zamisli koliko malo u nedemokratskim društvima ima ljudi koje želimo zgaziti. U tim režimima koji se tako zovu jer svi reže a nitko ne smije ugristi samo je jedan čovjek kojeg svi žele zgaziti – diktator. Toliko frustracija, bijesa i gorčine usmjereno je na samo jednu osobu. U demokraciji su te emocije i zdrav razum raspodijeljeni na bezbroj vaših malih diktatora; šefa, odvjetnika, inkasatora, nogometnog suca, župana, susjeda (al' ne ovog kretena prvog do mene već onaj čijom kućom počinje zavoj), liječnika, ….
Čovjeka zgaziti je lako.
Glista ne sjeda pijana za volan.
Glista ne dila drogu djeci.
Glista ne prodaje pokvarenu robu po akcijskim cijenama i ne kasni šest mjeseci sa isplatom plaće radnicima.
Glista ne tuče ženu, zdrava je k'o bolesni ministar Milinović, ne pije, ne puši…
Glista…
Sve se ja tako nešto kao mislim i nagazim…
… aaaaa!

 

isprepadani @ 23:19 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
subota, ožujak 26, 2011
grafika veleBeat

isprepadani @ 23:57 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 20, 2011
karikatura Nenad Barinić

- Pun mjesec!
- Bilo kakav mjesec! – Kličem i ja u želji da ukažem na krivca za zaljubljenost, migrene, smetnje u vezama, plime i oseke, pa čak i potrese.
         Čudan je taj mjesec. Učili smo da je nepomično nebesko tijelo, satelit, trabant jedan obični, a sad odjednom kažu da se svako malo približi za desetak tisuća kilometara Zemlji. Pa nije baš da se nije pomaknuo.  Znaju Japanci tko je njihov krvnik, stoga na zastavi nemaju plavi mjesec već crveno sunce.
Japan flag moon     U Tokiju dnevno bude zabilježeno više potresa nego što ih je u Hrvatskoj kroz dvadeset godina. Mi danima drhtimo kad čujemo da je oko Zaboka zabilježen potres i da je stradao crijep na Martinovoj klijeti. Japanci dok marendaju pridržavaju zidove firme; ako se slučajno jače zaljulja pa da ne bude veće štete, jelte, i to će netko morati pospremiti.
Malo dublji pogled u prošlost otkriva da potres nije najveća opasnost s kojom se suočavaju Japanci. Na vjerojatno najpoznatijoj slici japanskog slikara Hokusaia 'Veliki val' prikazana je borba ribara koji se vraćaju kući s velikim valom, tzv tsunamijem.

slika Veliki valKoliko je tsunami velika opasnost svjedoči i omjer broja žrtava u odnosu na potres. Ipak, da ni tsunami nije najveće zlo zorno pokazuje prisutnost planine Fuji u pozadini. Japanci se tješe rječima 'samo da Fuji ne proradi'.
- Ma, ti Japanci! Neće ni kavu popiti, propali bi restorani s takvim turistima…
- Da, ali zato trljaju ruke po muzejima, galerijama, koncertnim dvoranama…
Japanci su drugačiji i to nije predrasuda već pohvala.
- Ovolicni kanister a stane pet litara u njega. – Zafrkavali smo se osamdesetih na račun njihove tehnološke superiornosti. Svaka obitelj je morala imati nekog 'japanca' u kući.
Poštovanje je jedna od glavnih karakteristika; poštuju obitelj, šefa, posao, cara, dijete… Da li ikoga više čudi ako se japanski strojovođa ubije jer je njegov vlak kasnio 15 sekundi? Nije on iznevjerio sebe nego zajednicu. Japanci imaju do tri puta manje godišnjeg odmora od nas ali zato imaju dva puta više blagdana. Godišnji odmor je osoban i nevažan, blagdani su zajednički i puno važniji i poštovaniji.
Ima tih zanimljivih karakteristika jako puno, ali… bez problema su našli 50 nuklearnih fizičara koji su otišli gasiti reaktore, svjesni surove i neizbježne smrti. Ne, nije to herojstvo mada ga možemo i tako zvati. To je imperativ dužnosti spram zajednice.
Mogao bih ja ovako nabrajati do idućeg posta i svejedno bih morao zaključiti da o Japanu znam malo, da sam izgubljen između meridijana i paralela koje nas dijele, ali bih volio reći nešto na temu onog što tek slijedi; otkrivanju uzroka i posljedica katastrofa koje su netom zadesile ovu veličanstvenu državu. Poslužit ću se jednim filmom koji je jednom davno meni približio tu zemlju ali i dao sasvim nove poglede na život, filozofiju, umjetnost…
film

RASHOMON, Akira Kurosawa
Tko nije gledao - mora gledati, bar prvih sto puta. Često znam reći da od filma odustajem ako me u prvih pet minuta nije zainteresirao. Rashomon je to uspio za vrijeme uvodne špice, najviše jedna minuta. Slika polusrušenog hrama pod jakim pljuskom i likovi koji pokušavaju dokučiti istinu o zločinu koji se dogodio, svi svjedoci (uključujući i jednog duha) imaju različite verzije zločina i svi, vrlo vjerojatno, govore istinu.  film

Kako znati što se stvarno dogodilo?

Što je istina i koliko ona stvarno vrijedi?  Ono što je meni bilo fascinantno jest da su se tri aktera filma cijelo vrijeme grijala na vatri koju su ložili kidajući drvene dijelove hrama. Bila je to jaka asocijacija na Japan poslije rata, ali se može primijeniti i na Japan danas, nakon ovih katastrofa. Razum i iskustvo govori mi da će ta zemlja iz svega izaći još jača, na ruševinama i odgovornoj žrtvi pojedinaca za dobrobit kolektiva.

Zvuči Vam smiješno? Na kraju filma otkrivamo da je jedini svjedok ukrao nož kojim je počinjen zločin ali nitko ga ne osuđuje jer ima šestero gladne djece - briga za obitelj je iznad 'časti' pojedinca.

Gdje smo tu mi?
Nemojte me zezati! Nas ni dvadeset potresa ne bi pomaklo iz kafića.

P.S.

U moru 'zanimljivosti' vezanih uz trenutno stanje u Japanu često se ističe da nema slučajeva kriminala u nastradalim područjima. A upravo sam u novinama pročitao da su u Brodu prijavili neke žene koje obilaze kuće i skupljaju tzv pomoć za Japan.  Naš moral, naša posla... Japan očito na krivi način inspirira krive ljude.


foto Petar KlašnjaP.S.  Unatoč oblacima moj slučajno odabrani prijatelj Petar Klašnja uspio se probiti u neposrednu blizinu Mjeseca i počastiti nas ovom krasnom fotografijom. Neka mu je vječna hvala i neka mu sjeme bude dugo plodno, švedske blizanke na švedskom stolu čuvam samo za njega.

isprepadani @ 23:40 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 10, 2011
karikatura Nenad Barinićfotografija veleBeat

Gušt je kad unatoč svoj ovoj našoj mučnoj svakodnevici ispečeš burek, staviš na tacnu i po mrklom mraku kreneš u šetnju do svog lokala, kilometar udaljenog, počastiti društvo.
A svako malo iz mraka izleti neki poznati zlotvor i ljubazno pozdravi, a ti šta ćeš nego ponudiš.
Ako ne ponudiš svejedno uzmu.
Pitate li se s čim je burek?
I ja sam ponuđen.
Dobar je, dobar. Topao. K'o duša.

isprepadani @ 22:42 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
subota, ožujak 5, 2011

karikatura Nenad BarinićLako je prosvjedovati Grcima. Zaduženi su k'o Grčka (čitaj 5-10 puta više nego mi) a kad se na plus 40 neko probudi i protegne to je već pola prosvjeda, neki neodgovorni pušač baci opušak i izgori pola Atene… Ajd' ti organiziraj prosvjede na minus deset – smrzneš se dok otvaraš vrata od kuće. Ako i uspije izaći velike su šanse da će ga nakon stotinjak metara zatrpati snijeg. A volio bih vidjeti budalu koja bi pokušala zapaliti grad na tom minusu i pola metra snijega.  Ja sam pokušao, kupio kanister benzina, najboljeg (čitaj najskupljeg) i krenuo polijevat oko zgrade poglavarstva. Umjesto mirisnog benzina ispadali su komadići leda. Zaboravih, avaj, na poslovne vještine naših radnika na mađarskim crpkama koji ulijevaju vodu u benzin.  I to mađarsku vodu! Naša voda im nije dovoljno dobra!

Zima
Svi kažu da mi pravu Vladu niti nemamo. Državu vode banke. Pa, zašto ne prosvjeduju ispred banaka? Boje se da ih ne prepoznaju oni koji im određuju kamatnu stopu?
E, da. Gdje je novac tu je moć.

PUNK MONEY

Gospodin panker je dugo odbijao pomisao da daje intervjue , ipak, slomio se kad je čuo da je riječ o intervjuu za ZAREZ. A autorica intervjua pobrinula se da stotinjak argumenata baci na stol. Iz priloženih fotografija vidi se koliko je Adolf lomio između principa i načela.
ZAREZ intervju

 

 

 

 




Ukoliko netko ipak želi čitati jedan kulturan članak neka klikne na link ili sliku, svejedno.

  

veleBeat
zaboravio sam što trebam zapamtiti, zapamtio sam da sve zaboravljam

isprepadani @ 19:03 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.