NARUDŽBE PORTRETA I CRTEŽA NA:
cro.potpis@gmail.com
veleBeat
REKLI SU
DRUGI O NJEMU: - Ko ga jebe!
ON O DRUGIMA:
- Ko ih jebe!
NJEGOVO DRUGO JA OPĆENITO:
- Ja bi to sve j...!
NJEGOVI RODITELJI:
- Kao dijete bio je dobar.
POLICIJA:
- Pravo je kriv.
DUŠEBRIŽNICI:
- E, da se bar rodio prije sto godina.
- Šteta što je ovdje!
OMILJENE POŠTAPALICE:
- Ja sam ti prijatelj, vjeruj mi!!
- Nema odmora dok traje relaksacija!
- Vrline su mi najveća mana, ružnoća je moja ljepša strana
ŽELI NATPIS NA NADGROBNOM SPOMENIKU:
- Službeno odsutan.
POSLOVNI MOTO:
- Volonter u kešu.
RADNE OSOBINE:
- Puši, pije, psuje, gleda TV a ne žmiri.
LJUDSKE OSOBINE:
- Može konja pojest,
- da nije muško bio bi žena,
- neznani junak,
- ekološki razgradiv,
- ne okreće glavu, sine
Anketa
Nastavite tekst pjesme „Da te mogu pismom zvati...“







Anketa
KOLIKO ČESTO VODITE LJUBAV






Č'PARA - CRTEŽI I POKUŠAJI








































































































Č`para
-Živi po načelu IMA DA IMA, NEMA DA NEMA.
-Stalno ju prati sreća, al' nikako da ju stigne.
-Dovoljno stara da se osjeća mladom.
-Nikad nije vidjela Tita, polarnu svjetlost i neke boje.
-Ljudi ju vole, al` nije im za zamjerit.

-Pali se na Waitsa, Beefhearta i veleBeatove ruke.

-Omiljena ženska imena su joj Krndija, Agresija, Blamaža i Neven.

-A muška Natkasl, Napalm i Krško.

-Nikad neće znati živjeti na visokoj nozi jer ne nosi štikle.
Arhiva
« » vel 2012
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
SLIKOVEZ
  • PAKŠU BLOG
PRAVA KORIŠTENJA
Blog - veljača 2012
nedjelja, veljača 19, 2012
karikatura Nenad Barinić

Vrijeme je da i mi nešto naučimo Japance koji su se odlučilnovinei na stopostotno povećanje PDV-a.
Krajnji cilj im je PDV od deset posto. Deset?
Tako nas neće nikada dostići. Dok oni dođu do dvadeset i pet posto mi ćemo već biti na stosedamdeset posto i plaćat ćemo da radimo.
- Hoćete li me zaposliti? Dat ću vam svoju plaću i dodajem još vikende i zagrobni život.
- Zaposlite mene, imam fakultet pa ću vam automatski davati veću plaću.
Uistinu, ne mogu ni zamisliti kamo nas vodi ova lopovska elita koja se osigurala da može sjediti u upravnim odborima unatoč sudskim presudama o krivnji.
Pretpostavljam da će uskoro ubaciti i klauzulu da dok god lopov živi dotad može biti u nekom odboru.
- Žao nam je ali poštovani lopov još je u odboru, aparat nam je potvrdio da mu kosa još raste na guzici što je nesumnjiv dokaz života i na Marsu pa kako ne bi u našem običnom, domaćem lopovu.
Toliko o našoj idiličnoj sadašnjosti.
Č'para i ja već se dugo pokušavamo skrasiti u kućici po našem ukusu...
fotografija

Pa me vodila na Sopot gdje je primjetila nenaseljeno prigradsko naselje jednostavne arhitekture u kojem su, po riječima stručnjaka, nekad davno živjeli neki patlidžani koji su uzgajali dinosaure, orali zemlju bez traktora i poticaja, bili u Europi, pravili sjekire...
Baš?! Kao da postoji život bez traktora. A i djeca znaju da se sjekire uvoze iz Kine.
Zgrozio sam se pomisliti na život u kući bez firangli.


fotografijaČ'paru sam mogao odgovoriti od života izvan grada tako da sam joj pokazao svoj izbor, arhitektura iz razdoblja ranog kretenozoika, savršeno uščuvana i tek mjestimično nagrđena te sam se s pravom nadao da će se, nakon što uklonimo ružnu satelitsku antenu i postavimo dvadesetak novih ružnih antena, Č'para oduševiti mojim izborom.

Avaj, dotična primadona odbila je useliti u ovu bajku.

U međuvremenu smo se skućili tek toliko da smo na sigurnom ali i dalje maštamo o svoja idealna četiri zida.
Sada bih joj napokon mogao priuštiti malo radosti.
Nedavno sam u šetnji primjetio ovu ljepoticu u dosta dobrom stanju, par dana s dobrim majstorom i bit će kao nova.
Stara je nekih petstotinjak godina, ima struju, vodu, odvod, dobre susjede...
Znam, reći ćete da je arhitektura prejednostavna ali bršljan mi je baš onako če-če, starinski.

fotografija

isprepadani @ 23:41 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
petak, veljača 10, 2012

karikatura Nenad BarinićIdem ulicom i ne vjerujem očima, po zidovima letci ispisani rukom na kojima lijepo piše upozorenje da s krovova padaju ogromne ledenice i nitko ne čita. Prolaze ljudi kao zombiji, nesvjesni opasnosti koje odasvud vrebaju.Ili su možda ipak svjesni? Naletim na lika koji kao zaleđen stoji na ulici a pokraj njega kao pola noge veliki komad ledenice. Stoji on i čeka da padne drugi komad. Možda se nada da će mu ledenica otkinuti samo devedeset posto mozga – ionako ne koristi niti deset posto te mistične materije. Hodajući dalje naletim na dvije babe koje je nemoguće zaobići obzirom da su se strateški raširile po usko očišćenoj stazi.
- Pa, zar je ovo njima očišćen snijeg? Ako padnem tužit ću Keruma… - kaže ova mladolika što se vuče na dva medicinska štapa.
- Ali Kerum ti je u Splitu a ne u Vinkovcima.
- A, ima on tu trgovinu, dovoljno blizu.
- Ja sam od zadnje tužbe dala promijeniti kukove pa su mi ugradili šarafe od titana. Teško da ću sad polomiti nešto vrijedno tužbe.
- Ma, jesi vidjela onu tvoju susjedu kako se polomila a još snijeg nije prestao padati.
- Mala je bezobrazna, nije ni šezdeset napunila a već ima četiri tužbe za lomove. Ja sam u njenim godinama po ledu klizala, k'o Sanda Dubravčić, dva dvostruka aksla napravim al' ni na pamet mi ne bi palo da padnem prije starijih.
- E, baš… mlađarija, ne znaju red.
zima 2012Ne kužim svu tu strku oko najnormalnijeg snijega i malo nižih temperatura. Otkad je snijeg, zima, niska temperatura… elementarna nepogoda. Meni je elementarna nepogoda kad vidim kakvim strojevima dežurne službe pokušavaju čistiti snijeg. Ili kad svako malo naletim na auto parkiran ispod hrpe snijega, danima neočišćen kao da vlasnik očekuje pomoć s neba koja će velikom lopatom riješiti njegov problem – auto u snijegu. Možda da se pojave dječica iz filma 'Vlak u snijegu' i zapjevaju 'Kad se male ruke slože…'.
Nedavno sam u jednom postu stavio fotografiju kuće koja je dopola restaurirana a odpola jad sirotinjski koji si ne može priuštiti takav financijski udar. Danima prolazim i divim se – snježnoj stazi ispred restauriranog dijela kuće te besprijekorno očišćenoj stazi ispred dijela kuće s trošnom fasadom. Netko ima novaca a nema građanske odgovornosti a sirotani imaju lopate i građansku odgovornost. Eto, s nekim svojim sugrađanima mogu biti ponosan – pogodite s kojim.
Neću vas uskratiti, a ne, …
Još malo zime. Dobre, moje, hladne, vinkovačke, snježne…
I, hvala svima koji se po ovom minusu sjete nahraniti bosutske patke, ptice i svu ostalu divljač. Ljudi moji…zima 2012



lada, ptice i zima - fotografija

isprepadani @ 00:19 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.