NARUDŽBE PORTRETA I CRTEŽA NA:
cro.potpis@gmail.com
veleBeat
REKLI SU
DRUGI O NJEMU: - Ko ga jebe!
ON O DRUGIMA:
- Ko ih jebe!
NJEGOVO DRUGO JA OPĆENITO:
- Ja bi to sve j...!
NJEGOVI RODITELJI:
- Kao dijete bio je dobar.
POLICIJA:
- Pravo je kriv.
DUŠEBRIŽNICI:
- E, da se bar rodio prije sto godina.
- Šteta što je ovdje!
OMILJENE POŠTAPALICE:
- Ja sam ti prijatelj, vjeruj mi!!
- Nema odmora dok traje relaksacija!
- Vrline su mi najveća mana, ružnoća je moja ljepša strana
ŽELI NATPIS NA NADGROBNOM SPOMENIKU:
- Službeno odsutan.
POSLOVNI MOTO:
- Volonter u kešu.
RADNE OSOBINE:
- Puši, pije, psuje, gleda TV a ne žmiri.
LJUDSKE OSOBINE:
- Može konja pojest,
- da nije muško bio bi žena,
- neznani junak,
- ekološki razgradiv,
- ne okreće glavu, sine
Anketa
Nastavite tekst pjesme „Da te mogu pismom zvati...“







Anketa
KOLIKO ČESTO VODITE LJUBAV






Č'PARA - CRTEŽI I POKUŠAJI








































































































Č`para
-Živi po načelu IMA DA IMA, NEMA DA NEMA.
-Stalno ju prati sreća, al' nikako da ju stigne.
-Dovoljno stara da se osjeća mladom.
-Nikad nije vidjela Tita, polarnu svjetlost i neke boje.
-Ljudi ju vole, al` nije im za zamjerit.

-Pali se na Waitsa, Beefhearta i veleBeatove ruke.

-Omiljena ženska imena su joj Krndija, Agresija, Blamaža i Neven.

-A muška Natkasl, Napalm i Krško.

-Nikad neće znati živjeti na visokoj nozi jer ne nosi štikle.
Arhiva
« » vel 2009
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
SLIKOVEZ
  • PAKŠU BLOG
PRAVA KORIŠTENJA
Blog - veljača 2009
srijeda, veljača 11, 2009
Stoti post. To je stotinu razloga za...

QUIS LEGET HAEC
Tko će još i ovo čitati!
Istražujući feonomen bloga (tako zovemo višednevno čitanje raznih blogova) zaključih kako je riječ o dnevničkim zapisima osobnih iskustava, ambicioznih promišljaja i žestokih osvrta na aktualnosti. Jedini dnevnik koji sam ja čitao i koji me se dojmio bio je "Dnevnik Ane Frank". Uvjeren sam da je 98,93% blogera svoje uradke pisalo pod dojmom "Dnevnika Bridget Jones"; usran posao (škola), neuspjele ljubavi i još neuspjelije dijete pomoću parizera i špeka, loš i rijedak seks..., a sve to zapakirano u nevješte literarne ambicije  - istinabog, s pokojim bljeskom talenta koji se zalomi svakom pismenom stvoru kad rečenicu odluči potkrijepiti konkretnim gutljajem.
A sve je počelo s čupavim praprablogerom koji je na zidu pećine nacrtao svoju ženu, potom je švaler iste docrtao jelena kapitalca s rogovima do vrha pećine a u sve se umiješao i nepriznati naivni slikar dodavajući prizore iz lova. Ovaj slikoviti način izražavanja zadržao se neko vrijeme pa su u sličnom obliku i faraoni pisali testament; stotinu mladih i lijepih ropkinja zazidati u grobnicu ako se slučajno i mrtvom digne – e to nije bilo lako napisati, sto pari sisa i mumija s erekcijom. Ništa lakše nije bilo ni Svemogućem, deset zapovijedi je pisao uz pomoć Duha, munja, gromova, vatre... Čudi me da mu Mojsije nije posudio pisaljku i pergament koji se već uvelike koristio u Egiptu: - Oprosti, Gospodine, nije te dugo bilo... pa, ako bi mi sve to prepisao na pergament, znaš, da ne teglim ove kamenčuge! Pisanje je još dugo bio mukotrpan proces i, u skladu s tim, znalo se tko i zašto piše; vladari, veliki ljudi, mislioci, pjesnici... a nerijetko su zbog krivo napisane riječi letjele ljudske glave, države, pa i krave – ako je vjerovati Monty Pythonovcima. Pojavom tiskarskog stroja otvorile su se mogućnosti umnožavanja važnih djela u bezbroj primjeraka, što znači da je knjiga postala dostupna svakom, poput obuće, pa su se i pisci, pod pritiskom izdavača i mirisom novca, pridržavali recepture za zahtjevnu publiku; 30 stranica ljubavi, 20 za intrige, 5 stranica osobne drame, 60 za popunu debljine knjige... A danas je i taj recept prezahtjevan pa je pismena publika odlučila sama pisati po svojoj volji – just like Beckham. Naravno, teško je nekom tko živi od štambiljanja na šalteru pisati o vječnoj ljubavi kao Goethe ili Petrarca - pogotovo danas kad moderna ljubav ne preživi niti menstrualni ciklus. Osobne drame su uglavnom svedene na šefa koji vas mrzi i svako malo podsjeća na obavezu da prevrćete papire – za što, uostalom, i primate plaću. Svi oni misle da su posebni i da vrijede više od zatečenog svijeta, da još nije «blowin' in the wind», ... Svi oni jesu bolji od svog prosjeka ali su i nesposobni uhvatiti se u koštac sa stvarnošću , šljaker iz cementare koji na blogu sere po primitivnom šefu u stvarnosti je istom gladio dupe samo da dobije posao, vikend švaler tuli na ljubav k'o vuk na mjesec – daleko je on još stotinu tragedija od ljubavi... Što on zna o škakljanju voljene dok spava ili proučavanju njenog hrkanja...
Svi su, u dječijoj dobi, vodili dnevnike i brižno ih skrivali. S razlogom. Veći dio života je beznačajan i stereotipan, pa tko bi normalan (čak i kao dijete) poželio podijeliti te 'tajne' s bližnjima koji, ionako, dobro znaju kako ste naporni i iritantni u svojoj želji da se svijet vrti otprilike cca oko vas. Ako još uoče (ono što ste pišući i sami uočili) da ste površni i ograničeni, te da vam pisanje nije na razini ulaganja u školovanje – bilo bi vam nemoguće nastaviti život s tim tiranima koji vas svejedno, i unatoč svemu, vole. Ograničenost se, kod blogera, vidi u izboru tema o kojima pišu, u plitkom dodiru sa stvarnošću i nesposobnošću da taj jad od života prezentiraju na zanimljiv način. Npr, onako, kako to Woody Allen radi sa svojim likom i životom u filmovima. Površnost je najuočljivija kod onih (a to je većina) koji svoj blog, pa čak i komentare, pretrpavaju smajlićima, crtežima-animacijama koji služe dočaravanju emotivnog stanja pisca ili, poput snimljenog smijeha u američkim humornim serijalima, poručuju čitatelju kad se treba smijati. Neki upotrebljavaju te moderne hijeroglife više puta (?????) u jednoj rečenici. Zamislite koliko bi 'Zločin i kazna' bili kraći i čitljiviji da je pisac mogao upotrijebiti samo jednog smajlića koji si drži pištolj na oznojenom čelu.
O, MOJ BLOŽE, PA TO JE BBB
 I, sad, izrecimo onu pravu i jedinu istinu zbog čijeg će iznošenja mnogi blogeri užasnuto proliti kavu po tipkovnici. Ovakvo iznošenje svog života (pa makar i uljepšanog) nije ništa drugo doli verzija Big Blog Brothera u kojoj sudionici svojevoljno (???) iznašaju 'svoj život i svoju osobnost' zadovoljavajući se simboličnim utješnim nagradama: pozornost drugog blogera, cool lista, nalaženje parnera za seks, širenje kruga površnih poznanika... Dragi Orwelle, ni u bunilu nisi mislio da će ljudi sami prikazivati svoje živote i da im vlastita privatnost najmanje vrijedi.
Ljudi s interneta sigurno imaju problema sa sobom i okolinom čim nisu u stanju naći dovoljno prijatelja u stvarnom životu. Pa, ako do svršetka srednje škole niste stekli gomilu prijatelja tad stvarno počnite kupovati pse. I, svakako se javite majci (ona će vas uvijek voljeti) i psihijatru.
...a i meni je tijesno, i meni je malo previše, i ja bih se mesa i kostiju oslobodio i u čip pretvorio, jer to je budućnost, a ne ova vreća vode što još u mladosti procuri i pretvara vas u bijele dlake i duboke brazde, u spodobe nesposobne da žive muški, kamoli da umiru muški.

Uvodni dio ovog posljednjeg posta je odlomak iz jednog mog neobjavljenog novinskog teksta od prije 2-3 godine s temom blogova, blogerske populacije i svega što ide uz to.
Ovaj blog nastao je iz želje Č'pare i mene da probamo zajednički raditi nešto što bi nam pomoglo u međusobnom upoznavanju. Naša veza u međuvremenu je prerasla mogućnosti bloga, pogotovo kad se u obzir uzme činjenica da smo intimu nastojali zadržati tamo gdje joj je mjesto, a da neke zahtjevnije teme nismo ni pokušali načeti zbog ležernije koncepcije bloga kao i zbog želje da izbjegnemo samoreklamerstvo - na stranu što bi čitatelji bloga željeli jer oni nam niti u jednom trenutku nisu bili imperativ. Zadnjih mjesec dana na naslovnici blogera zaredale su reklame i samo čekam da mi ih uvale i na blog, k tome, u sjebanoj statistici 'bloger.hr-a'  uglavnom nailazimo na podatke o posjetama s nekih kladiteljskih blogova za koje znamo da ne postoji teorija da stvarno dolaze.
Pa, pogledajte kakvi nam bolesnici (tobože) dolaze na blog:
http://www.buffon.bloger.hr/ .... http://ngaspari.bloger.hr/ ... http://www.dojave.net/forum.aspx ... http://www.igor_zubor.bloger.hr/ ... http://www.index.hr/sport/kladionica.aspx ... http://search.adsoglasi.com/pretrazivac/images_redirect.php ... http://namjestene-utakmice.bloger.hr/ ... http://kut_.bloger.hr/ ... http://hrenovke.bloger.hr/ ... http://fensycurka.bloger.hr/ ... http://feeling.bloger.hr/ ...
Mogao bih psovati dok se ne onesvijestim, ne stoga što su to bolesnici već zato jer netko muljanjem njima namješta reklamu i posjećenost, a meni stvara privid da stvarno pišem za bolesnike.
Ne želim razmišljati o tome što administratori rade kad vidim da ne rade. I, svejedno mi je.  Ovaj blog nikad nije niti dovršen, grafički sam ga sfušario savladavajući u hodu programerska znanja...  Unatoč svemu, napravili smo 100 postova u kojima smo nastojali zabaviti vas i sebe, skupili smo preko 1100 komentara... Lijepo, ali... Č'para i ja smo prošle godine zapisali desetak zadataka koje smo željeli obaviti, dva od toga nismo izvršili i ustanovili smo da je krivnja za to uglavnom na obvezama koje imamo s dva bloga. Sada smo postavili nove ciljeve i odredili prioritete. Što se mene tiče – to znači samo jedno:
ZBOGOM VIRTUALNI SVIJETE!
Sad stvarno
Imamo pametnija posla.



Č'PARA
SUZE SAME TEKU
Klecam, cendram štrecam … i ne mogu se oprostiti tek tako, stoički, odvažno… Nastavljam s postovima na CRO-POTPISU i svi crteži odsad bit će ondje.
Ostajte mi dobri, mudri, hrabri…
Ili bar onakvi kakvi ste dosad bili.
Samo se nemojte kvariti.
isprepadani @ 16:00 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 2, 2009



Bliži se toplo vrijeme i počeli smo prve pripreme za proljetno pospremanje.
To, u prijevodu znači, čišćenje od starih ili nepotrebnih stvari.
Mi smo, po uzoru na naše američke uzore koji rasprodaju nepotrebno smeće, odlučili otići korak dalje i napraviti internetsku rasprodaju probranog i svega blaga vrijednog smeća.
I to ne bilo kakvu rasprodaju već
JAUK-CIJU
1. Prvi predmet je dio svemirske propadalice Columbia koju su stručnjaci NASA-e uspješno srušili, a riječ je o spravi koja uspješno pretvara vino u vodu, zlato u tuđe džepove, a Zdravka Mamića iz ništa i nikoga u uglednog poslovnog čovjeka naočite kulture i šarmantnog razbijača toplog srca.
Uređaj je u gotovo ispravnom stanju.

Početna cijena: dvije bijele žene u naponu snage, plodne, plave i visokobrazovane, poznavanje bilo kojeg jezika nije bitno.

1. i 1/2.
Iz ugledne modne okućnice 'DOĆĆE DŽABANA' dobili smo provjerene informacije da će nekad popularni monokl ove sezone 2009-2004. opet biti pravi hit (s velikim 'S'), uopće se nismo iznenadili jer u našoj kolekciji vrednota odavna imamo spreman artikl. U ovoj posebnoj ponudi stoji i ponuda 'KUPIŠ JEDAN DOBIJEŠ KONJUKTIVITIS'. Zalihe su neograničene u granicama koliko to Slovenci priznaju. Početna cijena nije vrijedna spomena.




Pod rednim brojem 5 je redni broj tri. Ova nemušta igra riječi samo je dio nove hit video igrice za video-obnevideo ovisnike a sastoji se od križaljke u kojoj su svi mrski pojmovi već krivo upisani tako da krepotina ovisnička može do mile volje buljiti u nju, pobjedu upisuje kupnjom iste, a problem svih ovisnika o igricama - bolni šuljevi - rješen je poklonom, medicinskom kremom koju dobijete uz kupljeni artikl a primjenjuje se tako da si tubu zabijete u... najslabiju kariku.




IMA JOOOŠ !!!
NASTAVAK SLIJEDI U SLIJEDEĆEM NASTAVKU

NASTAVLJAMO S NASTAVKOM

Ovakva ponuda poput ovakve ponude nije 'onakva' ponuda - senzacionalni popusti od 500% ukoliko potpišete hipoteku na svoje bezvrijedno karipsko imanje i predate nam svoje pišljive milijune. Vaše je samo da date oduška suzama radosnicama - sad će i vaši roditelji znati da je novac uložen u vaše školovanje pametno bačen novac kao i da je zanimanje kriminalca poštenije od Zdravka Mamića.




Da nije prehlade i groznice, koja me trese ovih dana, neke od ovih vrednota u punoj snazi nikad ne bih dao bez borbe. Danas, u vrijeme velikih gospodarskih, ekonomskih i seksualnih kriza dobro je znati da nam sigurno neće pomoći neki američki čudotvorac Mama Obama. 
U vrijeme kad svjetska populacija naivno vjeruje u reformatorsku moć Mame Obame, mi vam nudimo u praksi provjerenije metode sjevernokorejskog oca nacije Kim Il Sunga. Ukoliko se pitate kako mu je uspijevalo biti ocem cijele nacije na slici desno je recept uspješnosti njegova libida.  Bila su to lijepa vremena kad nije bilo ružnih pojedinačnih zlostavljanja na poslu – zlostavljalo se ružno ali kolektivno!

 


Pod rednim brojem 13 okomito nudimo vam neke bisere iz bogate arheološke zbirke, tek toliko da ne pomislite kako su sve vrijedne stvari u muzeju. Za predmet u sredini pouzdano se zna da je riječ o relaxatoru kojeg su stari Sumerani koristili kako bi na orgijama Konanu i ostalim djevojkama opustili ključne mišiće ali i da bi poboljšali funkcionalnost probavnog trakta. Danas, nažalost, sere svatko kad mu dođe mandat pa je predmet osuđen da bude podsjetnik na neka ljepša vremena drevnih civilizacija. Restauracija pojedinih dijelova zbirke bila je iznimno zahtjevna te stoga ne očekujte velike popuste. Osim, ukoliko nama živci popuste...

Mudri ljudi kažu da su neke stare stvari najvrjednije stvari.Ne znam gdje žive ti ljudi i što jedu kad su tako pametni ali znam da mi sve naše stare stvari dajemo u bescijenje a za masnu lovu, iz čega se vidi da naše transakcije nisu puko pranje novca.

Prosječnom ljubitelju gledao-igrica neće biti problem zaposliti umirovljenog oca u javnoj kući ili fudbalskom klubu Dinamo a sve kako bi priskrbio sredstva za kulturno uzdizanje i obogaćivanje svoje siromašne zbirke stripova.
veleBeat
ROBNA RAZMJENA I UTAJA d.o.o.
vaša želja je nama dobar vic
isprepadani @ 21:00 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.