NARUDŽBE PORTRETA I CRTEŽA NA:
cro.potpis@gmail.com
veleBeat
REKLI SU
DRUGI O NJEMU: - Ko ga jebe!
ON O DRUGIMA:
- Ko ih jebe!
NJEGOVO DRUGO JA OPĆENITO:
- Ja bi to sve j...!
NJEGOVI RODITELJI:
- Kao dijete bio je dobar.
POLICIJA:
- Pravo je kriv.
DUŠEBRIŽNICI:
- E, da se bar rodio prije sto godina.
- Šteta što je ovdje!
OMILJENE POŠTAPALICE:
- Ja sam ti prijatelj, vjeruj mi!!
- Nema odmora dok traje relaksacija!
- Vrline su mi najveća mana, ružnoća je moja ljepša strana
ŽELI NATPIS NA NADGROBNOM SPOMENIKU:
- Službeno odsutan.
POSLOVNI MOTO:
- Volonter u kešu.
RADNE OSOBINE:
- Puši, pije, psuje, gleda TV a ne žmiri.
LJUDSKE OSOBINE:
- Može konja pojest,
- da nije muško bio bi žena,
- neznani junak,
- ekološki razgradiv,
- ne okreće glavu, sine
Anketa
Nastavite tekst pjesme „Da te mogu pismom zvati...“







Anketa
KOLIKO ČESTO VODITE LJUBAV






Č'PARA - CRTEŽI I POKUŠAJI








































































































Č`para
-Živi po načelu IMA DA IMA, NEMA DA NEMA.
-Stalno ju prati sreća, al' nikako da ju stigne.
-Dovoljno stara da se osjeća mladom.
-Nikad nije vidjela Tita, polarnu svjetlost i neke boje.
-Ljudi ju vole, al` nije im za zamjerit.

-Pali se na Waitsa, Beefhearta i veleBeatove ruke.

-Omiljena ženska imena su joj Krndija, Agresija, Blamaža i Neven.

-A muška Natkasl, Napalm i Krško.

-Nikad neće znati živjeti na visokoj nozi jer ne nosi štikle.
Arhiva
« » pro 2010
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
SLIKOVEZ
  • PAKŠU BLOG
PRAVA KORIŠTENJA
Blog - prosinac 2010
petak, prosinac 31, 2010

I...
O kakvoj sreći pričamo? Kakvu beštiju želite?
Ako je to 'loto sreća' bojim se da nju čuvam za sebe.
Nemojmo se zavaravati. Ovo nije vrijeme sretnih ljudi.
Nitko pošten ne može biti sretan gledajući sve ovo što nam se događa.
Sreća je, ipak, samo prividni osjećaj.
Č'para, Bigu-bigu i ja želimo Vam...
Ma, samo se spustite i kako bude; saonicama, na gajbi, guzici, komadu papira, prsno...
Bitno je stići.

SVI SKUPA.

                                                          Zdravi i berićetni bili!

fotografija veleBeat


isprepadani @ 20:30 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 20, 2010
veleBeat pjesma

Foto: Petar Klašnja

P.S. Fala mu što se ne protivi fizički kad mu otmem i iskasapim poneku staru fotografiju. Šteta je da se bezveze baci ako već može s vezom.

veleBeat

blagdanski duh sa sjekirom u ruci i nogom na gasu, gasim lampice na poziv

isprepadani @ 22:30 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 7, 2010
ili

KOLIKO PARA TOLIKO ŽARA

karikatura Nenad Barinić

Bio sam još mali, osim na strateškim mjestima, i imao sam privilegiju da sam bio šestogodišnji klinac u vrijeme kad se jedan film proživljavao mjesecima: Bruce Lee, Tarzan, Shane… Ma, šta mjesecima? Generacijama! U blizini doma postojala je zgrada tipična za to vrijeme, napuštena staja za konje koja je umjesto tavana imala samo grede od krovne konstrukcije na visini od nekih 4-5 metara, dovoljno da privežemo debelo uže koje bi služilo kao lijana.

mali igrači
-    Aaaaaaaaaa…! – Urlik je trebao sličiti Tarzanovom dok smo se na užetu obrušavali u ponor. O vrhunskoj izvedbi urlika nije bilo govora i uglavnom je ovacijama ispraćen svatko tko u letu nije obavio nuždu.
U smiraj ljeta i pred početak moje prve školske godine lovili smo i mrkle večernje termine nakon crtića u 19 i 15 da uhvatimo još jedan let.
-    Netko nas je pretekao!
Gledali smo u čovjeka koji je visio na našem užetu i nije se obazirao na naše povike. Nešto poslije obratili smo se za intervenciju Ici Drobilici, vječitom osmašu koji je bio zadužen (za sitnu materijalnu korist) da nas štiti od svih zala i koji se, naoružan unikatnim nunčakama i lopatom, uputio otjerati uzurpatora dječjeg igrališta. Ubrzo se vratio i potjerao nas kućama. Narednih dana smo nekako spoznali što se dogodilo. To mjesto više nije bilo filmsko igralište a životna je škola počela nešto ranije od redovne.

križ
Prije dvadesetak dana saznah da mi se mala od stričeve male ubila na godišnjicu očevog samoubojstva. Prošle nedjelje ubio se jedan mlađi obrtnik, znam ga – nesposoban a prezadužen, dvoje djece… Šta reći?

rodbina
Kolega u kancelariji mi se žali da ga njegov zamjenik pritišće da mu pomogne a pomoći mu nema, dugom pokriva dugove a za život nema. Dati mu k'o i baciti. Al' ovaj prijeti samoubojstvom. Kolega ljutito tvrdi da mu neće dati ali ja vidim kako briše čelo, mreška oči i znam da već smišlja može li išta učiniti.
Mene takvi ne spopadaju. Jest, jedan mi je neki dan uletio u kancelariju s pričom kako je gotovo, ili mirovina ili samoubojstvo – zasr'o je, al' totalno! I kažem mu ja u lice da je zasr'o, ali puno prije kad je dozvolio da mu s velikom plaćom socijalna služba uzme šestero djece. Pomogao sam mu da riješi problem ali ne na njegov način jer on nikad nijedan problem nije uspio riješiti, i savjetovao sam ga iako sam znao da će onog trenutka kad izađe van opet raditi po svom.

pomoć u hrani
Samoubojstva me ne pogađaju. U našim krajevima to je dio folklora. Gazde imućnijih kuća držale su do urednosti tavana, imali gredu miljenicu i štrik čija se čvrstoća svako malo pomno provjeravala. Posebnu brigu iskazivali su prema klupčici, tzv hoklici, koju su rezbarenjem ukrašavali nekim samo njima znanim hijeroglifima. Snaše su također bile angažirane pa bi gazda ponio gore i neki miljetić, za hoklicu ili gredu. Sve je to bio dio borbe za život onih koji ostaju, zna se da uvijek prijete poreznici, utjerivači, pozivi za vojsku…S gubitkom tradicijskih vrijednosti danas je sve više onih koji se ubijaju kako tko stigne, često na sramotne načine, neriješenih papira… 

hrvatski reality
Smrt je u osnovi jednostavna i posve izvjesna, bili vjernik ili nevjernik mali je izbor što vas čeka; raj, pakao, čistilište, reinkarnacija ili ništavilo. Današnji  život je umnogome raznovrsniji i složeniji od onog prije sto godina, tisuću ili pet tisuća godina. Nekadašnji život je bio u posjedu careva, feudalaca, robovlasnika… a današnji poslodavaca i bankara. Jest slično ali istovremeno i kudikamo kompliciranije, toliko da ljudi koji misle živjeti jednostavnom logikom  griješe na prvom obrascu od sedam stotina sitno tiskanih stranica i potpisuju uvjereni da je to šira verzija reklamnog letka o boljem životu.

kukacU prošlom postu stavio sam video snimku jedne moje opuštajuće vožnje obalom Bosuta, nadao sam se da će netko u komentarima primjetiti nešto u stilu 'E, to je život!' i neki od komentara su na tragu toga. Većinom, nisu. Život je, očito, 'something completely different/complicated'.
E, pa, recite vi meni sad – što je život? Vaš život? Što Vam znači? Recite mi to u jednoj rečenici. Ako znate i ako imate muda.

bosut studeni 2010
 U mojoj široj obitelji život je nešto što treba odraditi. Smjena u radnom odnosu obitelji. Bez pompe.
-    Jel' umro onaj tvoj što je na aparatu za održavanje na životu? – Pitaju me crne vrane.
-    A-aa! Jok!
-    Pa, šta radi?
-    Popravlja aparat. Kaže, drma ga struja, pa još i neka lampica pregorjela, cijevčice se svako malo zaštopaju, zapetljaju… Doktori sliježu ramenima, prvo su mislili da će odapeti, riješit ih briga, ali on peti dan uredio radionicu u sobi… Sad ga već zovu kad treba zamijeniti žarulje u ordinacijama.
-    Pa, kako se obitelj nosi s tim?
-    Da, kako? Čekaju, kartaju belu… Pa, mora i on jednom umrijeti.

veleBeat
Kažu da se samo umrijet mora, a što se mora – ne pada mi na pamet. I život je za ljude.

isprepadani @ 21:49 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.