NARUDŽBE PORTRETA I CRTEŽA NA:
cro.potpis@gmail.com
veleBeat
REKLI SU
DRUGI O NJEMU: - Ko ga jebe!
ON O DRUGIMA:
- Ko ih jebe!
NJEGOVO DRUGO JA OPĆENITO:
- Ja bi to sve j...!
NJEGOVI RODITELJI:
- Kao dijete bio je dobar.
POLICIJA:
- Pravo je kriv.
DUŠEBRIŽNICI:
- E, da se bar rodio prije sto godina.
- Šteta što je ovdje!
OMILJENE POŠTAPALICE:
- Ja sam ti prijatelj, vjeruj mi!!
- Nema odmora dok traje relaksacija!
- Vrline su mi najveća mana, ružnoća je moja ljepša strana
ŽELI NATPIS NA NADGROBNOM SPOMENIKU:
- Službeno odsutan.
POSLOVNI MOTO:
- Volonter u kešu.
RADNE OSOBINE:
- Puši, pije, psuje, gleda TV a ne žmiri.
LJUDSKE OSOBINE:
- Može konja pojest,
- da nije muško bio bi žena,
- neznani junak,
- ekološki razgradiv,
- ne okreće glavu, sine
Anketa
Nastavite tekst pjesme „Da te mogu pismom zvati...“







Anketa
KOLIKO ČESTO VODITE LJUBAV






Č'PARA - CRTEŽI I POKUŠAJI








































































































Č`para
-Živi po načelu IMA DA IMA, NEMA DA NEMA.
-Stalno ju prati sreća, al' nikako da ju stigne.
-Dovoljno stara da se osjeća mladom.
-Nikad nije vidjela Tita, polarnu svjetlost i neke boje.
-Ljudi ju vole, al` nije im za zamjerit.

-Pali se na Waitsa, Beefhearta i veleBeatove ruke.

-Omiljena ženska imena su joj Krndija, Agresija, Blamaža i Neven.

-A muška Natkasl, Napalm i Krško.

-Nikad neće znati živjeti na visokoj nozi jer ne nosi štikle.
Arhiva
« » stu 2008
SLIKOVEZ
  • PAKŠU BLOG
PRAVA KORIŠTENJA
Blog - studeni 2008
nedjelja, studeni 30, 2008

... ali to nije ovaj. Trenutno oformljujem tim vrhunskih stručnjaka koji bi post realizirao umjesto mene, za sitnu lovu naravno, a tako da sve zasluge pripadnu meni jer je post moj. A ni blog nije svačija prčija. To je moja prčija. Ovu hvalevrijednu glupavu akciju provodim pod sloganom:
VOLIM - MA ŠTA VOLIM, OBOŽAVAM!!! - SANADERA


Ma, ja sam sav od ljubavi, volim ja i njegovu braću po oružju, pa i Mesića... Sve je to slika u slici, efekt zrcala... jedno zrcalo udvostruči užas, drugo zrcalo nasuprot jednog čini beskraj vriska...

 

A spas će doći s novim jutrom, bez kompromisa, bez daljinskog upravljača... Braćo i sestre... Istina je to što vam serem, morati će te dići guzice i uprljati ruke... Poslom.


Ili, možda hoćete laž?
Spavajte i sanjajte, anđeli moji, Božić dolazi... kineski ukrasi i lijepe pjesme... pa što više čovjek može poželjeti.
Kriza je, šta'š više!?...
veleBeat, duh prošlih teških vremena i vjesnik proljeća u srcima, ljubičica čak
isprepadani @ 09:39 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 27, 2008

Što ne može foto model, može foto šop!

Oduvijek sam razmišljala kako bi divno bilo biti lijepa ili bar manekenka. Al' imam problem – puno razmišljam.  Shvativši to, odlučih biti punkericom, al' tu se tek sudba grubo poigrala – nemam bedge Michaela Jacksona, Madonne, Samanthe Fox, Sabrine, Brossa, Mace Maradone... Nešto mi i Johnny Logan pada na pamet, al' opet – puno razmišljam.

Volim prirodno, pa makar i iz Photo Shopa.

Č'para - odoh ja u country
isprepadani @ 09:38 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 23, 2008

Kao i svakog običnog radnog dana u posljednjih nekoliko tjedana, zateknem radnike ispred radnje.
-Dobro jutro, majstore!
-Brojtro gospođo!
-Oće l 'po'so?
-Oće, oće…
-A kad će?
-A šta?
-Pa pos'o. Kad će bit to gotovo?
-Aaaaaaaa, ne znam vam ja ništa.
-Šta si ti, tajni agent? Jel' ti netko prijetio? Slušaj ne tražim da mi kažeš di su oni dragulji iz sefa ministarstva obrane, samo mi reci kad ću ja moć' u svoju radnju bez gumenih čizama i kacige.
-Pa do nove godine.
-Koje? Ove regularne ili kineske?
-A kad je kineska?
-U veljači. Nagodinu.
-E onda do kineske.
To što izgradnja teče brzinom razvoja karijesa i nije neka novost, ali zato kad je u pitanju rušenje, to jest! Nije im trebalo ni pola dana da sruše cijeli drvored. Uostalom, kome još trebaju stabla usred grada? Pošten čovjek više ne može ni auto uparkirati, a da mu se ne ispriječi neko bezobrazno stablo. Te motaj vamo, te motaj tamo, te ravno u drvo… I sve to samo zbog izbjegavanja plaćanja parkinga. E više nema švercanja! Prema gabaritima koji daju naslutiti, odsad, gdje god budete parkirali, morat ćete platiti. Nema više mjesta u gradu gdje se ne puni proračun. A što je sljedeće? Lenije. Šta će nam! Sve to treba pilom i bagerima, pa da i mi imamo veliku vodu za pišanje. Sramota je, brate, da se piški po stablima, ćoškovima, haustorima… Pa nije ovo više ruralna sredina. Beton i bazen građanima! Parkirajmo i pišajmo urbano!

Gledam te overal-majstore kako ništa ne rade i slušam kako ništa ne pričaju:
 -…i onda meni dida kaže 'tako su onog zatukli u rovu, ovaj stao na minu, onog priklali'… A ja pitam njega ' dida a  šta su tebi radili?' A on meni 'ah sinko, mene su streljali!'
-De ne seri!
-Majke mi!
 -A jesi čuo onaj o crncu?
 -Koji?
 -Dođe crnac s palijom od 20 cm!
 -Kol'ko?
 -…25!
 -KOL'KO!?!?
 -Ajd dobro 30!
 -Pa dobro… to je malo jače od mog.

 -Rekla mi gazdarica da će me izbacit iz stana.
 -Zašto?
 -Zato što pijem.
 -Pa kak'e veze ona ima s tim?
 -A jebešga, muž joj isto  bio pijanac.
 -Dobro, i?
 -Šta i?! jes' ti glup il' glupav? Znaš valda kak'e su te babe.
                       
-'Ko je ovo radio?!? Perooooo!!!
-Nisam ja! zoki je.
-Zoookiii!
-Nisam ni  ja. Peki je.
-Pekiiiii!!!!
-Nisam ja, majkemi! Ja mislim da je to zvonac radio.
-Zvoooonkoooo!!!
-Šta je.
-Špaga.
-Kak'a špaga?
-Ova što ide ukoso, majmune. Vid'! Sve ode ustranu. Kako si to kop'o?
-Nisam ja.
-E biće onda da se pomaknila tektonska ploča, majku vam pijanu. I kako sad da ja napravim stazu? Pa nije ovo slalom staza, jebemvam sunac!
-Ajde šefe. Po metera ni tamo ni vamo.

Č'PARAja sam za proračun! Ali proračunato.
isprepadani @ 18:16 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 19, 2008

Komentar jednog posjetitelja nagnao me da se zamislim nad gorućim svjetskim problemom koji muči sve velike umove današnjice, to jest – moj.
Dakle, mačke!



To da mačke nisu obične zvijeri jasno je svakom tko je pokušao pripitomiti te obijesne i krvoločne nakaze.



U davna vremena mudri Praslaveni mačkama su se koristili kao cjepanicama za ogrjev, nekako u isto vrijeme moćni Sumerani su se, uoči presudnih bitaka, hrabrili plešući sa suborcima engleski valcer ispred kaveza s perzijskim mačkama. Puno poslije, mjesecima čak, Rusi su u II. Svjetskom ratu mačke bacali u gusjenice neprijateljskih tenkova, današnji teroristi služe se mačkama tako da se s visoko podignutom mačkom u rukama zalijetavaju u uspaničenu gomilu koja dostojanstveno kupuje jaja, kupus i bijelo meso.



U priloženom autentičnom dokumentu našeg poluprijatelja Nenada Barinića vidljivo je da mačke u svojoj zaigranosti ne biraju sredstva.



Uzimajući u obzir da kod ljudi izazivaju opravdan revolt i božanski strah, najveći izazov znanstvenicima  u budućnosti biti će kako spriječiti štetan utjecaj mačaka na modernu tehnologiju.
Osim što u njihovoj prisutnosti ljudi zaglupljuju i počinju pričati s dlakavom živinom, poznato je da s mačkom u blizini čak i najmoderniji toster ne može poslati obični SMS.
Čak i najbolji svjetski igrači video igrica tvrde da konstantno gube ukoliko negdje u blizini obitava mačka, neki skrušeno šapuću da im se to događa čak i pored mladunčeta  mačke. I svi odreda priznaju da imaju erektilnu disfunkciju praćenu pojačanim konzumiranjem alkohola.



Već smo se pomalo navikli živjeti sa spoznajom da negdje u blizini vreba neko malo mače spremno da nam se, poput Aliena, uvuče pod kožu i pretvori naš organizam u svoje obitavalište.



Č'para me u šetnji upozorila na ovog monstruma (zvijer, neman, grdoba, komšo, nakaza... o.a.) koji kroz prozor vreba žrtvu zaklonjen tek tankom staklenom površinom. Stisnuo sam zube, gurnuo čep u guzicu, potpisao oporuku i na brzinu ispucao par snimaka. Č'para je, za svaki slučaj, držala beštiju na nišanu praćke Zbrojovke.
Ovo pišem još uvijek pod stresom, tupim pogledom gledajući kroz prozor u noć, svjestan da tamo vani, upravo sada, neka mala maca nekom zabija svoje sitne pandže u podlaktice.
-    Svaki otpor je uzaludan. Biti ćeš asimiliran...

veleBeat, modernist, humanist i deratizator treća vrata lijevo
P.P. svraćam po povratku nakon odlaska
isprepadani @ 14:40 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
utorak, studeni 18, 2008
Nikog ne mrzim al' njih ne volim.
Dođu, pojedu, popiju, banaliziraju, jedna slika za narod, izjava za medije... pa odu.
U novinama piše da heroju presađuju prste. Koji heroj? Onaj što je radio svoj posao kad je vatra prešla preko njega? Gdje su heroji? Imamo li mi službene heroje ili ti to mediji pripišu po dnevnim potrebama? Heroj... kako to danas otrcano zvuči.
Zapravo, nisam htio danas ništa pisati, držim se neke svoje patetične parole:
Šuti, pa će te bar mrtvi čuti.
Ali kad već moram onda evo nekoliko dobronamjernih preporuka:
- onom glavnom da nam pokloni bar jedan sat, nama ovdje vrijeme je stalo
- onim njegovim službenicima da u sklopu mjera štednje bar danas ne pišu dnevnice
- raznim izaslanstvima da ne koriste vojne helikoptere jer su to skupe i kvarljive igračke
- svima njima da ostave zaštitare kod kuće jer je njihovom zaslugom ovo sigurna i bogata država...

veleBeat, ili njegovo drugo ja
isti onaj koji ne bi bio ovaj kad ne bih ja bio Ti


pojašnjenje površnim čitateljima:
sinoć sam se po običaju šetao svojim gradom i skoro na svakoj kući vidio upaljenu svijeću, svijeće duž podvožnjaka - svaka čast Ultrasima, čak je bio niz svijeća i na ogradi osnovne škole u centru... prošao sam i kraj svoje Mjesne zajednice - nije bilo svijeće, prošao kraj Gradskog poglavarstva - nema svijeće... itd, itd
narod šumom - vlast drumom
Bolje je tako, kaže moj Braca, da vlast zapali svijeće, narod ne bi!
poučak - nema, jebajga, opet će te Vi glasovati za iste,
 ali bar ste upalili svijeće
isprepadani @ 11:05 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 16, 2008

Znate za izraz 'prodavači magle'? Nešto kao 'lovci u mutnom' a označava sumnjivo djelovanje koje nije za svačije oči, nešto kao oni ljudi koji u Saboru istovremeno spavaju i podižu ruke – naizgled jednostavno ali... fascinantno, zar ne!?
I još se pitate zašto imaju velike plaće?



Još od Jacka The Rippera magla se uvukla u našu podsvijest kao omotač za najgore zločine. Nekad bilo. Danas se to radi u pol bijela dana i pred očima nadzornih kamera. Mama, gledaj me večeras u Dnevniku! – javlja ponosni sin svjestan da je ovo država (a ne tamo neka Amerika) koja omogućava svakom kretenu i psihopati uspjeh i bogaćenje preko noći. Dobro de, nekima je trebalo i dvije noći – ljenjivci jedni!


Magla je ipak jedna od ljepših pojava. Photoshop je program kojim se uz malo znanja i truda dobiju zgodni efekti pa tako i efekt magle – meni nikad dovoljno uvjerljiv. Mi koji stvarno volimo fotografiju često pratimo vremensku prognozu jer razne atmosferske prilike daju uvijek nove slike istih prizora. Magla je najuzbudljivija jer nikad nije ista: noć, dan, sunce, oblaci, gustoća, vlaga, smog... sve utječe na boje, mirise i intenzitet . Blagi prijelazi, gubljenje obrisa, naslućivanje... romantika zajamčena u startu, ostatak se improvizira na licu mjesta. Osim ako vam ne riknu baterije, baš kao meni, u trenutku kad bi mogli provesti noć okidajući, okidajući, okidajući...



Netko nešto voli. Ja ne volim maglu u odnosima među ljudima jer nje nažalost najviše ima. Pravu maglu... Ma, šta bih vam pričao kad možete gledati fotke!

veleBeat
vrag je odnio šalu kad pošteni počnu krasti
isprepadani @ 18:12 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
subota, studeni 15, 2008

Vidim ja, ne zna čovjek što bi, sve nešto petlja rukama, neugodno mu a opet - gleda me s nadom poput Sanadera dok me moli da stegnem remen. Hoću ku'ac, sad da stežem remen kad je vrijeme svinjokolja, svježih čvaraka i krvavica.
 - I, radite li vi... ono?
- Koje? Ono? Radim nešto na kući, zidam, a i na poslu sam se jučer trgnuo...
- Ma, ono u krevetu?
- Aaaa, oprosti ali ja u krevetu svašta nešto ali da radim - još mi nije palo na pamet. Jel se to plaća? - mislim, hmmm, možda bih mogao i zaraditi za dopunsko zdravstveno, koju kunu za besplatno školstvo...
- Ti me opet zajebavaš! A, ima nas koji imamo problema...
- Pa, naravno da imaš problema kad u krevetu radiš! Idi se liječi.
Znate šta? Definitivno sam siguran da ima ljudi koji gledaju Ples sa zvijezdama. Onda se još pitaju odakle im problemi u krevetu.
Evo i rezultata prošle (sramno sramotne) ankete.
KOLIKO ČESTO VODITE LJUBAV
kad god popizdim
17%
čim se izrod smiluje
28%
samo kad mijenjam gaće
22%
bar jednom između dva svjetska rata
11%
kad kurva pristane na obročno plaćanje
6%
čim sudac dozvoli da joj se približim na manje od 5 km
17%
Ukupno glasova: 18
Iz ovih podataka znanstvenim preseravanjem došao sam do slijedećih rezultata:
- Svaki drugi Hrvat pati od stresnog smanjenja spolne moći koje se u prosjeku manifestira jadnom duljinom od 24 centimetra žive vage prije pišanja i 36 centimetara kod cijepanja drva za potpalu.
- Sve osobe koje su zaokružile odgovor pod c) ovogodišnji prinos prašćića mogu zahvaliti samo umiješnoj politici i osobnom zalaganju revolucionara i, po sili dužnosti, ministra Choa.
- Neki od posjetitelja ovog bloga zreli su za stručnu pomoć klinike za odvikavanje od slobode mišljenja i razuzdanog izražavanja istog.
- Nema recesije! – rek'o Sanader i  zapovjedio tijelima državne uprave štednju kod blagdanskih prežderavanja jer smo inače u kurcu. To se ne odnosi na Šukera koji smije pojesti i pribor za jelo – on ionako uvijek plaća rundu za sve. Bojni poklič: NA RAČUN NARODA!
- Paško Pakšu može dobiti moje fotografsko umijeće ali uz napomenu:
JESAM SKUP ALI ZATO NISAM JEFTIN


veleBeat
bolji čovjek ili nadčovjek
volio bih i ja ostvariti američki san ali u ovoj zemlji strah me zaspat
isprepadani @ 18:35 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 12, 2008

Osim vatanja zlih demona, rješavanja svjetskih problema i gledanja u strop, u ono malo slobodnog vremena bavim se i fotografijom.
Nije tajna da nisam oduševljen kako posjetitelji bloga reagiraju na moje tekstove pa, shodno tome, prelazim na objavu nekih fotografija koje pravim usput, nehotice i okidanjem prstom po jednoj tipki fotoaparata.
Znam, reći će te - opet komplicira! ali nemam izbora jer je do izbora još skoro pola godine.


Usput vas upozoravam na novu anketu.
Stara je poslužila svrsi i potom bačena u košaru ružnih uspomena, a nova je skoro pa nevina, puno ozbiljnija i znanstveno utemeljenija.
Dakle, glasajte i vašoj majci se neće štucati!



Gornja fotka snimljena je za obiteljske potrebe, dok je donja snimljena pri povratku s groblja. Atmosfera je bila noirovska, lagana kišica i ulično svjetlo, komad s kišobranom (možda mi se posreći?)...
Morao sam se zapitati:
Are you feel lucky, punk?!

 


veleBeat
, samo jedna kava nije nikakva mjera
isprepadani @ 09:35 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 9, 2008

veleBeata je uhvatila jesenja letargija. Sve nešto razmišljam o vitaminima ili bar elektrošokovima. Uglavnom, dok ne iznađem način kako da ga 'razbudim' za pisanje postova, stavljam svoj posljednji-prvi  uradak.
Neki dan mi je došla kći jednog slikara:
-    Znate, ja sam čula da vi lijepo crtate, paaa… Imala bih jednu narudžbu, ali… Ali… Bojim se da vas kao umjetnika ne uvrijedim, jer… Ma znate to je za jednog doktora u Zagrebu, ali...
Fotografija u njenim rukama tresla se k'o japanska lepeza, a ja sam cijelo vrijeme mislila bože, sad kad pokaže sliku neke dlakave guze ili nedajbože… Kad ono, prekrasan, serafinski mačak.
-    O, super!
Izletjelo mi. Znam da nije baš profesionalno, ali stvarno me obradovala izazovom. Prvi puta sam crtala životinju. I to doktorsku! I to prekrasnu!
isprepadani @ 11:03 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 5, 2008



U jednom od onih bezbrižnijih životnih trenutaka kad mi se sve još činilo taaaako velikim ugledala sam ljestve, naslonjene na jednu od  onih starih švapskih kuća, izgledale su sasvim prosječno.
Ma, ne bih ni primijetila ljestve da na onom kraju koji nišani nebo nisu nosile jednog od najvećih glumaca ovog podneblja.
I šire.
Ustvari, glavu sam podigla samo zato jer me jedna ptica bombarder (ili presretačica) dan prije baš na tom mjestu usrećila jednim od svojih projektila.
Kažu da je to sreća.
Puno sreće od tako male ptice.
Nisam sigurna šta je gospodin Šovagović radio na vrhu ljestava, možda je mijenjao puknute crijepove ili čistio rinu, znam da je dijete prepoznalo čika Fabijana s tevea, osjećala sam se važnom zbog toga i čudila se koliko je blizu neba.
Nasmiješio se djevojčici koja mu je morala izgledati jako smiješno tamo na dnu ljestava s poluotvorenim ustima.
Bilo kako bilo, ostalo je. Meni. Jedno slučajno prepoznavanje.
Kao lijepo sjećanje na jednu toplu jesen '86-e i osmijeh ispod ozbiljnog brka Fabijana Šovagovića.





Get this widget | Track details | eSnips Social DNA
Get this widget | Track details | eSnips Social DNA

Kad sam tu sličicu iz djetinjstva ispričala veleBeatu obradovao me izvadivši iz ormara LP ploču s recitalima Fabijana Šovagovića. Pa sam odlučila nacrtati portret našeg velikana a veleBeat je animirao Gnjavatora da ploču digitalizira kako bi bar nešto od tog umijeća prezentirali na blogu. Gnjavator je to ekspresno odradio a veleBeat se odlučio dotičnom zahvaliti na svoj način.

Na šetalištu gradilišta šetališta naletjeli smo na izložene primjerke knjižnih izdanja vinkovačke Matice Hrvatske. Zgodna prilika da se prisjetimo promocija na kojima smo bili.

Nekako nam je ovaj tjedan ispao izložbeni jer smo nepripremljeni upali na dvije izložbe u vinkovačku Galeriju. O prvoj izložbi niti smo išta znali niti smo išta saznali ali smo je svejedno prešetali.

Druga izložba je već tradicijska; Grupa 1999 je skupina naših umjetnika koji su na ovaj grupni način našli mogućnost da barem jednom godišnje izlože neke od svojih radova. S hvalevrijednim katalogom. Kako god bilo, obje izložbe bile su nam vrlo inspirativne. I zabavne...



Č'para


...moram biti dosadna kad toliko radim, sram vas bilo ako ste mislili to što ste mislili... Niste mislili!


isprepadani @ 08:06 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 3, 2008

Č'para radi!


Post je u izradi, a do tada ...
PRIGODNI VATROMET CVIJETNIH BOJA
isprepadani @ 06:59 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.