NARUDŽBE PORTRETA I CRTEŽA NA:
cro.potpis@gmail.com
veleBeat
REKLI SU
DRUGI O NJEMU: - Ko ga jebe!
ON O DRUGIMA:
- Ko ih jebe!
NJEGOVO DRUGO JA OPĆENITO:
- Ja bi to sve j...!
NJEGOVI RODITELJI:
- Kao dijete bio je dobar.
POLICIJA:
- Pravo je kriv.
DUŠEBRIŽNICI:
- E, da se bar rodio prije sto godina.
- Šteta što je ovdje!
OMILJENE POŠTAPALICE:
- Ja sam ti prijatelj, vjeruj mi!!
- Nema odmora dok traje relaksacija!
- Vrline su mi najveća mana, ružnoća je moja ljepša strana
ŽELI NATPIS NA NADGROBNOM SPOMENIKU:
- Službeno odsutan.
POSLOVNI MOTO:
- Volonter u kešu.
RADNE OSOBINE:
- Puši, pije, psuje, gleda TV a ne žmiri.
LJUDSKE OSOBINE:
- Može konja pojest,
- da nije muško bio bi žena,
- neznani junak,
- ekološki razgradiv,
- ne okreće glavu, sine
Anketa
Nastavite tekst pjesme „Da te mogu pismom zvati...“







Anketa
KOLIKO ČESTO VODITE LJUBAV






Č'PARA - CRTEŽI I POKUŠAJI








































































































Č`para
-Živi po načelu IMA DA IMA, NEMA DA NEMA.
-Stalno ju prati sreća, al' nikako da ju stigne.
-Dovoljno stara da se osjeća mladom.
-Nikad nije vidjela Tita, polarnu svjetlost i neke boje.
-Ljudi ju vole, al` nije im za zamjerit.

-Pali se na Waitsa, Beefhearta i veleBeatove ruke.

-Omiljena ženska imena su joj Krndija, Agresija, Blamaža i Neven.

-A muška Natkasl, Napalm i Krško.

-Nikad neće znati živjeti na visokoj nozi jer ne nosi štikle.
Arhiva
« » lis 2011
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
SLIKOVEZ
  • PAKŠU BLOG
PRAVA KORIŠTENJA
Blog - listopad 2011
utorak, listopad 25, 2011

NE BJEŽI MEDVJED OD ČOVJEKA NITI BUDALA OD PAMETNOGA
citat, veleBeat, rani srednji vijek, nedugo nakon dojenja u obraćanju svojoj biološkoj majci zemlji

Karikatura Nenad barinić- Stvarno ne vidim u čemu je tu problem? – kaže moj vjerni Tantor.
- Slijepčino! Vidi, Orsone, on je njoj rekao da se drži pristojnosti kao što se drži plesa oko štange…
- I! Da je tebi rekao da se držiš pristojnosti kao što se držiš igranja stolnog tenisa da li bi se ti uvrijedio? – uporan je moj odani Oscar za specijalne efekte.
- To je drugo, Mrmote! Stolni tenis je zvanično, koliko god smiješno zvučalo, olimpijski sport. A ples oko štange…
- Pa i to je sport, više rekreacijski… - glavinja moja desna ruka, moj R2D2.
- Je, isto kao što je i striptiz zapravo egzotični ples.
- Dovraga, Zagore, pa ti si zadrti konzervativac!
- Slušaj, Kondore, ovo ti je prvi i zadnji put da me krivo osloviš. – morao sam Zerdavu ukazati na bonton. – Nisam ja konzervativac, ja se samo bojim kako to misle oporaviti naše gospodarstvo oni koji misle da je ples oko štange tjelovježba. A nije mi svejedno niti kad vidim kakvi ljudi pozivaju na pristojnost.
- Možda je to istina, Maligane moj ljubljeni, ali…
Na ovom mjestu prekidam ovu zanimljivu prepisku svakodnevnih i beskrajnih konverzacija u kojima ljudi, krateći beskonačno vrijeme, pokušavaju objasniti tko je koga i kako uvrijedio. U međuvremenu se pojavio i još jedan bivši ministrant koji poput papige ponavlja da je vladajuća stranka zločinačka organizacija. Na stranu što mi svi mislimo isto tako ali činjenica jest da to nije činjenica već mišljenje. A mišljenje je crna rupa u koju je upao i državni odvjetnik, vjerojatno daljinski navođen, pa najavljuje dizanje optužnice protiv vodeće stranke. Ako je tako lako dići optužbu protiv organizacija, udruga, stranaka i sličnih tad se postavlja jednostavno pitanje zašto nitko ne govori o podizanju optužbnice protiv MOL-a nego se uporno optužuju neki čelni ljudi MOL-a. Da bi se digla optužnica protiv stranke moralo bi se prvo dokazati da je u Statutu te stranke verificirano bavljenje tim nedjelima a to nas vodi drugim smjerom – do državnog tijela koje se bavi odobravanjem Statuta svih organizacija, udruga i sličnih koja su obvezna imati Statut. Oni bi bili odgovorni jer su takvu djelatnost odobrili optuženoj organizaciji. Dakle, krivično odgovorni mogu biti samo pojedinci koji su radili mimo Statuta – sviđalo se to nekome ili ne. Svaljivanje krivnje na stranku samo bi amnestiralo većinu onih koji su radili manja ili veća kriminalna djela pod maskom jedne stranke, tj. vladajuće garniture. Ova akcija državnog odvjetnika djeluje kao navlakuša u kojoj će lovac postati lovina i još jedna dobra izborna reklama za one koji bi trebali odstupiti s vlasti; dokazat će da nisu zločinačka organizacija a da pri tom neće morati iznositi dokaze već samo predočiti Statut.
U zemlji u kojoj po medijima vlada svojevrsno natjecanje u lupetanju gluposti i koje se već pretvorilo u jedno zagađenje okoliša (poput zvučnog zagađenja, vizualnog, zračnog onečišćenja ili uvoznih namirnica isteklog roka trajanja) kao zvijezda vodilja, kao svjetionik ili guru izbavitelj, pojavio se čovjek koji je dvadeset godina radio na tome da imamo zakone i sudstvo ovakvo kakvo imamo – tj beskorisno, i donio nam tračak nade u vidu Zakona o verbalnom deliktu. Odmah je dočekan na nož i svi su bez razmišljanja ustali protiv istog zakona.
Potpuno krivo.
NA OVOM MJESTU SE NAJAVLJUJE VATRAČitam u novinama da je jedan naš znanstvenik u SAD-u najzaslužniji za razvoj bežičnog prijenosa električne energije, drugi je u vodećem timu znanstvenika koji su na tragu lijeka za neke vrste tumora… gomila vrsnih stručnjaka i pametnih ljudi podrijetlom iz naše zemlje šuti i radi u inozemstvu kamo smo ih prognali svojom glupošću. Krajnje vrijeme je da ovim lakoprstićima koji su nam preostali i koji nam svakodnevno truju medijski prostor i tužnu svakodnevicu uskratimo mogućnost da nas nekažnjeno bombardiraju svojim ispraznim laprdanjem, da nam zagađuju ovaj prostor svojim gluparizmima i tako omoguće onoj šačici pametnih ljudi stisnutih u samonametnute intelektualne kazamate, a koji su nam još preostali od ratnih zaliha, da kažu i poneku smislenu rečenicu. Možda nam poneka pametna osvijetli umove pa prestanemo i mi obični smrtnici zatrpavati glupostima sve što je dostupno – poput naslovnice blogera koja je stalno poprište bojovnika, pristaša ovog ili onog sistema, ovih ili onih teorija, urota, opredjeljenja… Iako znam da u toj masi komentara ima i neka pametna odavna sam prestao pokušavati pronaći dotičnu. Zapravo, mislim da je ta pametna misao obična legenda, mit o velikom prasku kojim počinje civilizacija.
Da rezimiram…
Ja sam za Zakon o verbalnom deliktu. Ja sam za Zakon o misaonom deliktu. Zvuči mi to kao obećavajući trenutak prije Big Banga, prije rađanja svjetova što je ljepši naziv za neprekidni niz katastrofa.
Moram ovdje negirati svog prijatelja Ezkiela koji tvrdi da je prvo bio zvuk, ja kažem da je prvo bila misao. Dokazano je da je neki naš čovjek digao ruku da kaže što on misli.
Ne dozvolimo panjevima da na naš račun mlate slamu. Ne dozvolimo tim napuhanim balonima misliti da imaju mišljenje.
Dokaze i činjenice, gospodo primati.
Ne tražimo naše novce natrag. Samo dokaze i činjenice umjesto vašeg izbornog natjecanja u bacanju 'teških riječi i lakih obećanja' u dalj, u daljine... u pučko-bestežinske sfere.

- Smrt fašizmu, druže veleBeate!!
- Bože sačuvaj, ja ni mrava ne bih zgazio.

isprepadani @ 23:23 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 10, 2011

karikatura by Nenad Barinić

DA NIKAD NITI NE BIJAHU
Zdenka Mija Brebrić, autorica knjige Gospa na murvi - Govorenja Luce pitarice, stvorila je snoviti lik kroz koji je jedino mogla progovoriti svojim, enciklopedijski bogatim jezikom i arhaičnim stilom pisanja. Njezin lik, Luca pitarica, izdiže se iznad tog dragocjenog pisanja i daje nam puno više; ženu koja opisima svojih patnji, čežnji, ašikovanja, nesporazuma s onom muškom stvari, trzavica s najmilijima… daje jednu toplu, uzvišenu, ljudsku dimenziju. Ili, da se ispravim – žensku dimenziju.

Gospa na murviAko je ikad bilo žena među ženama tada je među njima morala postojati barem jedna Luca, pitarica koja svojim umijećem spravljanja pita rješava ili pokušava riješiti sve svoje i tuđe probleme, s njima pokušava uspostaviti ili povratiti međuodnose i s njima putuje iz imaginacije u realnost. Svatko od nas može se poistovjetiti s tom pitaricom, bili vi kompjuterski frik ili vrtlar, mehaničar ili kipar, kao ljudi skloni smo svoju profesionalnu vještinu koristiti u komunikaciji s okolinom i zbog profita čak pristajemo da nam zvanje bude ispred imena. Luca je i po tom posebna, ona je Luca pitarica jer se svojom osobnošću diže iznad profesije. Taj i takav lik stvorila je Zdenka Mija Brebrić, spisateljica koja je za neke od svojih priča o Luci pitarici već dobila priznanja i nagrade a mi smo ju upoznali preko bloga mirisizlatoitamjan1 gdje smo željno iščekivali nove priče i usput uglavnom neozbiljnim komentarima podržavali autoricu – bili smo joj to dužni jer je svojim blogom oplemenila ovu našu, najčešće trivijalnu, blogersku zajednicu. Sada je knjiga napokon izašla iz tiska i možete ju naručiti izravno kod autorice na http://mirisizlatoitamjan1.bloger.hr/

Gospa na murvi, isprepadani autogramIz knjige sam, riskirajući autoričinu tužbu i lomljenje prstiju, posudio jednu priču. Zapravo je to pismo jednom djetetu koje to Luci bijaše a da nikad ne bijaše. E, sad, imam dobroga pokvarenog odvjetnika ali su mi prsti krti, nisu to lopovi što su nekad bili. Ma, lomi Zdenka… 

-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.

          SAMO DA JE MENI ZAĆI MI U PROŠLOST

 - Kćeri moja, smiješ li se kada plešeš pod rajskim šatorom na Svetoga Antu Padovanskog? Izuješ li one, od srebrnih niti što ti pletem svakodnevno? Je li ljubiš koga, nebeska mi kćeri? Kakvog bojovnika iz legija časnih? Ili kakvoga princa nebeskih kotara? Ili možda trudbenika što nebesku zemlju ore?
   Jel završi kakve škole u nebeskom svijetu il si mudrost stekla tkajuć rute na rajskome stanu? Je li baba bila uz te? Jel te pradjed dočekao? Njegovo si ime nositi trebala.
   Jel te zagrlio? Jel te kad si došla tamo, a da ovog svijeta ni vidjela nisi, samo tuđin dočekao? Jel te tuđin upisao u nebeske knjige ili netko od roda ti moga il ćaćina, onog koji tebe htio nije? Gore ih je dosta već otišlo, kćeri. Jel se tamo nekad mene sjetiš? Mene, Luce koja sam ti mater bila? Bila i ne bila. Anđeoskim srcem jesil meni oprostila? Oprostila ono što oprostit se ne da? Iskupila ono što iskupit se ne da?
   Za ljudsko mi srce, srce majke, koja tako ne smije se zvati, oprašta tu nema.
   Za ljudsku mi dušu majke, koja takvom ne smije se zvati, iskupljenja nema.
   Za tijelo mi ljudsko majke, koja tako ne smije se zvati, okajanja za te nerođena kćeri, isto tako nema. Za ljudsko mi biće, koje ime majke, zaslužilo nije, samo da je meni u prošlost mi zaći, kad si bila u utrobi djevojačkoj pa da riknem iz sveg glasa, kako majka trebala bi, da te ne dam.
   Ne dam nebu, nikom ne dam!
   Ma što drugi rekli, ne dam da te!
   Kad te nitko htio nije, da te ne dam!
   Kad smo same ostale na svijetu, ne dam da te!
   Ni anđelim niti Bogu, da te ne dam!
   Ne dat te nikome!
   Samo da je meni zaći mi u prošlost.
   U prošlost se vratit. 




EZKEL HESKIEL

foto veleBeat

       U jednom malom gradu malih ljudi živio je veliki dječak koji je usanjao neobičan san, probudio se ne sjećajući se ničega od sna osim čudnog imena Ezkel Heskiel.


foto veleBeat
          Ime, ustvari, ne zna pravilno napisati ali je ovo najsličnije izgovoru imena. Možda laže ili istinu priča, možda još sanja…

Zoran Vargić, alias taj dječko Ezkel Heskiel, odlučio je svoje najbliže društvo počastiti svirkom u vinkovačkom Saloonu, obitavalištu i odmorištu poštenih ljudi ili bar onih kojima krivnja nije dokazana.
     Dio atmosfere sa svirke ove snovite spodobe možete vidjeti na priloženom video snimku.
     Za petak 14-i o.m. u istom prostoru Ezkel najavljuje svirku otvorenog tipa, dakle, svi ste pozvani!
     Onima koji vole brbljati i dobacivati mu dok svira obećao je zatvoriti usta bocom piva.
                                  A ja puno pričam.
                                                                 veleBeat

isprepadani @ 23:47 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.