NARUDŽBE PORTRETA I CRTEŽA NA:
cro.potpis@gmail.com
veleBeat
REKLI SU
DRUGI O NJEMU: - Ko ga jebe!
ON O DRUGIMA:
- Ko ih jebe!
NJEGOVO DRUGO JA OPĆENITO:
- Ja bi to sve j...!
NJEGOVI RODITELJI:
- Kao dijete bio je dobar.
POLICIJA:
- Pravo je kriv.
DUŠEBRIŽNICI:
- E, da se bar rodio prije sto godina.
- Šteta što je ovdje!
OMILJENE POŠTAPALICE:
- Ja sam ti prijatelj, vjeruj mi!!
- Nema odmora dok traje relaksacija!
- Vrline su mi najveća mana, ružnoća je moja ljepša strana
ŽELI NATPIS NA NADGROBNOM SPOMENIKU:
- Službeno odsutan.
POSLOVNI MOTO:
- Volonter u kešu.
RADNE OSOBINE:
- Puši, pije, psuje, gleda TV a ne žmiri.
LJUDSKE OSOBINE:
- Može konja pojest,
- da nije muško bio bi žena,
- neznani junak,
- ekološki razgradiv,
- ne okreće glavu, sine
Anketa
Nastavite tekst pjesme „Da te mogu pismom zvati...“







Anketa
KOLIKO ČESTO VODITE LJUBAV






Č'PARA - CRTEŽI I POKUŠAJI








































































































Č`para
-Živi po načelu IMA DA IMA, NEMA DA NEMA.
-Stalno ju prati sreća, al' nikako da ju stigne.
-Dovoljno stara da se osjeća mladom.
-Nikad nije vidjela Tita, polarnu svjetlost i neke boje.
-Ljudi ju vole, al` nije im za zamjerit.

-Pali se na Waitsa, Beefhearta i veleBeatove ruke.

-Omiljena ženska imena su joj Krndija, Agresija, Blamaža i Neven.

-A muška Natkasl, Napalm i Krško.

-Nikad neće znati živjeti na visokoj nozi jer ne nosi štikle.
Arhiva
« » sij 2012
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
SLIKOVEZ
  • PAKŠU BLOG
PRAVA KORIŠTENJA
Blog - siječanj 2012
subota, siječanj 28, 2012

NA HRPI TEMA O KOJIMA NEMAM ŠTO REĆI
...pa sjedim i pišem.

karikatura Nenad Barinić

1.
Kad čujem za nekog talijanskog kapetana prvo mi pada na pamet kapetan Alberto Bertorelli iz serije ‘Alo Alo’.  Ta serija je predivno dočarala vojničko-ratničke osobine svih velikih naroda pa tako i Talijana. Sada su se svi uhvatili nekog talijanskog kapetana koji je nasukao turistički brod, u općoj gužvi pokušao je spasiti živu glavu sebi i svojoj prijateljici pa mu sada sude jer je, kažu, trebao ostati zadnji na brodu. Licemjerno, zar ne. Takav zakon, ako i postoji, naređuje ti da se usmrtiš i potoneš s brodom jer je neki par odlučio da ne prekine sex, neki klinac prkosi roditeljima i odbija izaći iz kazne-kabine, snaš Kata čeka da završi Esmeralda… A zamislite da se još neki ludi samoubojica popne na jarbol i dolje bezobrazno dovikuje kapetanu.
- Aaa, jel ti sad žao što mi nisi dao pištolj, sad ću potonuti poslije tebe, najebat ćeš kod gazde.
Ostavimo se iluzija o moralu, časti, herojstvu… To je talijanski kapetan. Pa, njima je Berlusconi 20 godina bio premijer iako se zove Silvio.
Kažu – prvo žene i djeca. Koja djeca – ona što po Africi umiru od gladi ili ona koja u Indiji rade za deset dolara mjesečno. Aaaa, mislite na ovu bjelačku što s deset godina buše pupak i nose tange. Oh, oprostite, precizirajte zakon tako da znamo da se to odnosi na djecu onih koji si mogu priuštiti putovanje luksuznim brodom. Sanaderovi, recimo. Njegova djeca imaju više računa u bankama negoli ja godina.
Žene? Nemojmo uopćavati. Pa, borile su se za ravnopravnost i sada kod rastave uglavnom počiste muževe. Čitam kako je neka starletica bila udana za holivudsku zvijezdu, nakon godinu dana se rastala, pokupila lovu a sada kad je sve potrošila objavljuje knjigu u kojoj iznosi senzaciju kako je ex-mužu ponos na sramotu – tj mali mu je. Iako očekujem da kod nas dotična starleta i novopečena spisateljica dobije Kiklopa ja bih jako zamjerio kapetanu da mi kaže kako takva osoba ima prednost nada mnom kod bježanja s broda. Oprostite, kapetane, ali kad je bježanje u pitanju – tu sam prvak.
Dakle, slučaj kapetana je samo oličenje licemjernog društva-kompanija koje na površinu izvlače neke prevaziđene kvazimoralne regule ne bi li spasili sebe od financijske i zakonske odgovornosti.
Ne postoje heroji po dužnosti, heroji za mjesečni dohodak i plaćeno dopunsko zdravstveno osiguranje… Heroji se samo stvore odnekud. A kapetan… ma, jebeš budalu.
2.
Negdje u šumi ovih naših pozitivnih zakonskih propisa ukazala se mogućnost za dnevnim umirovljenjem našim saborskim zastupnicima koji su tako zaštitili svoje buduće zaslužene visoke penzije. Jer, znate, zahvaljujući dvadesetogodišnjem radu tih Šeksova, Kajina, Jakovčića… nama je tako dobro! Pa je red da i njima u penziji bude još bolje, i da osiguraju svoju djecu da ne moraju puno raditi i strepjeti poput nas za koje su se oni borili i poštenim radom stvorili nam državu kakvu imamo. I, kaže Kajin, ne želi da mu svi njegovi Istrijani govore da je štupido. Time Kajin poručuje da su svi Istrijani toliko moralni i da bi svi iskoristili rupu u zakonu kojeg su oni, sabornici, donijeli da bi sebi osigurali budućnost. Pupovac kaže da se i on dvoumio ali nije otišao u dnevnu mirovinu pa sad misli da je moralan. E, donio je politički pragmatičnu odluku a već to što se dvoumio govori o moralu. Ja ne dvoumim ako imam mogućnost nešto ukrasti. Što tu moralan čovjek ima dvoumiti. Ali, govorimo o Sanaderovoj školi…
I o zakonskom i moralnom sustavu koji je bušen rupama po mjeri kako bi se kroz njega mogli provlačiti štakori a ne ljudi. Marko Babić kao odvjetnik je godinama izbjegavao plaćati porez ovoj državi a kao nagradu postavljen je za ustavnog suca. Mislite li da su po drugačijim kriterijima postavljani direktori javnih poduzeća, zapošljavani službenici…
Lažni branitelji, lažni invalidi, lažni suci, lažni političari, lažni moral… To je naša ISTINA. To je naša STVARNOST.
Sad bih trebao ovdje postaviti onu Škorinu 'Sude mi dušmani, moja ljube…' ali neću lagati vraga.
3.
Ne znam koji su to glupani zaključili da treba svijetu pokazati sve što je pokojni predsjednik pisao i crtao po salvetama, znam samo da su objavili i neke njegove tzv pjesme. Pohlepa, valjda – treba na mrtvomu zaraditi. Naše neugledne Jutarnje dnevne novine učas su napravile analizu ne bi li dokazali kakvo je to smeće od poezije, našli su i tri ugledna Servantesa koji su se redom zgražali koliko je to loše i poetski nemušto. Sutradan je ugledni kolumnist Ante Tomić, bez brkova a po zadatku napisao čitavu stranicu iživljavanja po nebuloznim stihotvorbama. To je isti uvaženi kulturnjak koji je napisao potresni esej u kojem veliča kulturni doprinos tvorca Zagora Te-Neja, uvjerljivo najveći stripovski šund lik, na kojem je on, jelte, odrastao. Pritom nemislim na ništa homoseksualno. Sada očekujem da ekipa iz Jutarnjeg odnekud izvadi filmske zapise gdje pokojnik igra nogomet s djecom, pa da dovedu Bobana, Šukera i Prosinečkog koji bi se po nalogu trebali zgražati.
- Ajme, gospe moja, koja felša, pa jedva se balun kotrlja…
- Vidjeli ste i sami. Dijete mu penal obranilo…
Da se razumijemo – često zalutam na neke blogove gdje ljudi pišu svašta pa i poeziju, uglavnom ne čitam i ne komentiram ali mi je uvijek drago vidjeti da ljudi pišu nešto što iole nalikuje poeziji. Jer… poezija je nešto više od natjecanja u kvaliteti – to je znak da ljudi još uvijek promišljaju izvan ucrtanih gabarita, poezija traži širinu duha i draga mi je već spoznaja da ljudi pokušavaju proširiti taj duh. Pokojni predsjednik je očito pokušavao i to bi trebala biti dobra reklama za poeziju, možda pod sloganom – svatko može napraviti državu ali pjesmu...
A ljudi koji, pored svih nas živih i zaslužnih da osjetimo gnjev pravednika, seru po mrtvacima veličajući sebe i svoju prodanu umjetnost odavno su prestali širiti duh.
4.
Dok sam bio samac i miš u kući bio je neko društvo i igračka. Danima bih mu proučavao navike, omiljenu hranu, kutke skrivanja, pravce kretanja… u pravom trenutku postavio ljepilo i kroz par sati pokupio uljeza i iznio van do kante za smeće. Č'para nema strpljenja kao ja i nakon par dana nazvala me na posao.
- Zaklala sam miša.
- Što?
- Zaglavio je između zida i boca pa sam ga onako… krknula nožem!
Dođem kući i odmah prionem obdukciji žrtve; pravilan ubod, nije se mučio, rupa i krv na zidu, kosti neoštećene, jestivi dijelovi u dobrom stanju, oči razrogačene – vjerojatno od pogleda u mahnitu žensku s nožem.
Motiv ubojstva? Odbojnost koja prelazi u gađenje, gađenje u strah, strah u mržnju a ova u histeriju. Poznato, zar ne?
Mogu ja glumiti sveca ali moja metoda nije puno bolja, samo sam pravio ritual od situacije koju praktična žena rješava nagonski. Ja sam vjerojatno i gori – proračunati ubojica.
Sad ne moram ljudima prodavati folove tipa 'moja supruga'. A, ne. Žena. Moja žena. Koja je vrlo efikasna u obrani svog teritorija.
I zato joj više neću oštriti noževe.

isprepadani @ 23:59 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 22, 2012

Imperare sibi maximum imperium est

karikatura Nenad BarinićSlušajući ove protivnike EU nije mi jasno kako se to dobra stara Europa još drži. Nisu je uništili ni lijeni Grci, na jeziku jaki Talijani, razvratni Španjolci, superiorni Slovenci, grabežljivi kapitalistički globalisti… Ali, te određene slabosti koriste naši skeptičari kako bi uvjerili ljude da ne glasaju za EU. Ja kažem upravo suprotno. Uđimo u tu EU, glasujmo za i uništimo sve ono malo što je još dobroga od nje ostalo. Imamo oružje za to; našu kulturu, povijesno nasljeđe, naše političare, trgovce, mentalitet…Ne šalim se. Glasat ću ZA i očekujem od svih vas šovinista, nacionalista, komunista, jugonostalgičara, paranoika, urotnika, partizana i ustaša, domoljuba i lovoljuba… Uništili smo Habsburšku monarhiju, Bizantsko carstvo, Austrogarsku, Jugoslaviju… Učinite to, braćo i sestre! Uđite sa mnom svi vi pokvareni, podmitljivi, prevrtljivi, zadrti, lopovi, tajkuni, trgovci, homofobi, lažni invalidi, saborski dnevni umirovljenici, ubojice, dileri… Sjetite se naših uzora: Vizigota, Huna, Vandala, Avara… Učinite tako a ova sitnež što ostane neće imati izbora. Napravio sam i mali reklamni prijedlog koji bi konačno razuvjerio sve one koji u EU vide našu zlu kob i smak idiličnog života kakvim smo dosad živjeli. Slobodno dodajte simbol koji bi nas najbolje predstavljao u EU. I glasajte ZA – zašto bi samo Nizozemcima ili Nijemcima bilo gore nego nama. Zašto nam djeca uzalud uče strane jezike ako na tim jezicima neće moći krasti, varati i prositi po cijeloj EU?

isprepadani @ 00:11 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 10, 2012

karikatura Nenad BarinićAmerika je, tako je nekad Johnny pjevao, zemlja rada i znoja ali i zemlja čuda.
Tako je nekad možda bilo a danas se uglavnom stvara medijski privid tih fenomena poput rada, znoja i čuda.
U rad ne možeš vjerovati jer se radnici baš i ne traže, znoje se po teretanama a čuda su kako menadžeri dobivaju bonuse za rad u neuspješnim tvrtkama. Neki mediji su objavili priču o nekom beskućniku, invalidu i psihičkom bolesniku, kojeg je pregazio auto u Santa Rosi. Ništa čudno, u tom gradu to je peti u proteklih godinu dana. Očito imaju neko natjecanje. Ali, ovaj beskućnik je primao 600 dolara invalidnine od čega je svaki mjesec donirao 56 dolara organizaciji koja je novac prosljeđivala za pomoć dvjema devetogodišnjim Senegalkama. Svetac – kliču Amerikanci, a mene muči što će biti s dvoje Senegalske djece? Kako će se osjećati kad spoznaju da im nema skrbnika?  Kako će to saznati, hoće li naslutiti kad im kažu da u školi više nemaju obrok? Ili da više uopće nema škole? Zbog usranih 56 dolara.
karikatura dajkaMogao bih štošta pisati o ovom slučaju ali me Kevin Christopher Fitzgerald podsjetio na jedan članak koji sam pročitao prošle godine u Uličnim svjetiljkama o karikaturistu Darku Paviću Dajki s kojim dijelim neke uspomene iz ratnih godina.
Teško je reći što je sve Dajka radio; ilustracije svih vrsta, svjetski nagrađivane karikature, surađivao na našim najpoznatijim crtićima, prvi strip o Domovinskom ratu…
Uvijek me kopkalo što je on radio s nama u tom nevremenu i tek sam sad, saznavši da je i on beskućnik, došao do kakvog-takvog odgovora. Njegove karikature su uvijek imale humanistički naglasak pa je bilo logično da bude tamo gdje se u istini živi i umire. I zato me nije začudilo da je Dajka među beskućnicima. Skuplja informacije ili, kako to umjetnici zovu – inspiracije.
Tih ratnih godina imao sam ludu sreću da mi je došao Dajka i ponudio robnu razmjenu, dvije svoje karikature ako platim neki njegov račun u jednom hotelu. Pristao sam u trenu iako u pravilu ne kupujem umjetnine, ionako me previše zatrpavaju njima, ali Dajki je trebala pomoć a bogami i meni, pogled na njegove karikature nije me tjerao na smijeh ali mi je vraćao osmijeh.

karikatura dajka

Jednu karikaturu sam poklonio a drugu zadržao – nije mi bilo lako odlučiti se, vi slobodno pogađajte pred koju stanem kad poželim natrag svoj osmijeh. Tzv Dajkin osmijeh. A doista se susprežem da ne prasnem u smijeh pri pomisli na Nou koji u jeku općeg potopa ugleda čovjeka koji se sprema skočiti u more s kamenom oko vrata.

karikatura dajkaA kuća – daleko joj kuća. Kuća nije dom. Dom je tamo gdje su ljudi koji te vole i na koje se možeš osloniti. Oni koji su gledali Citizen Kanea znaju kako izgleda građevina koja se može zvati kućom ali ne i domom. Kao država koja ti nije domovina.

Mislim da Dajka nikad nije niti imao kuću. Takav se rodio, što li?! Kuća se popije naiskap a dom je tamo gdje su ljudi koji te vole i trebaju - njih ne možeš eksirati, njih Dajka neće zajebati ali će ih lagano podjebavati. Dajku ne treba sažaljevati, samo mu se diviti što živi onako kako si rijetko tko još može priuštiti; bez kuće na kojoj je hipoteka banke.

Majstor Dajka.


isprepadani @ 00:48 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 1, 2012

I tko sam ja da Vam poželim sretnu cijelu godinu? Novu godinu?
Ne ide to tako.
Na izmaku sam sa čudima.
Poželjet ću Vam što više sretnih trenutaka.
O Vama ovisi koliko će trajati.
Samo pojednostavite stvari ili način na koji gledate stvari.
I za svaki slučaj uvijek imajte jednu prskalicu u džepu.

foto veleBeat

isprepadani @ 00:45 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.