NARUDŽBE PORTRETA I CRTEŽA NA:
cro.potpis@gmail.com
veleBeat
REKLI SU
DRUGI O NJEMU: - Ko ga jebe!
ON O DRUGIMA:
- Ko ih jebe!
NJEGOVO DRUGO JA OPĆENITO:
- Ja bi to sve j...!
NJEGOVI RODITELJI:
- Kao dijete bio je dobar.
POLICIJA:
- Pravo je kriv.
DUŠEBRIŽNICI:
- E, da se bar rodio prije sto godina.
- Šteta što je ovdje!
OMILJENE POŠTAPALICE:
- Ja sam ti prijatelj, vjeruj mi!!
- Nema odmora dok traje relaksacija!
- Vrline su mi najveća mana, ružnoća je moja ljepša strana
ŽELI NATPIS NA NADGROBNOM SPOMENIKU:
- Službeno odsutan.
POSLOVNI MOTO:
- Volonter u kešu.
RADNE OSOBINE:
- Puši, pije, psuje, gleda TV a ne žmiri.
LJUDSKE OSOBINE:
- Može konja pojest,
- da nije muško bio bi žena,
- neznani junak,
- ekološki razgradiv,
- ne okreće glavu, sine
Anketa
Nastavite tekst pjesme „Da te mogu pismom zvati...“







Anketa
KOLIKO ČESTO VODITE LJUBAV






Č'PARA - CRTEŽI I POKUŠAJI








































































































Č`para
-Živi po načelu IMA DA IMA, NEMA DA NEMA.
-Stalno ju prati sreća, al' nikako da ju stigne.
-Dovoljno stara da se osjeća mladom.
-Nikad nije vidjela Tita, polarnu svjetlost i neke boje.
-Ljudi ju vole, al` nije im za zamjerit.

-Pali se na Waitsa, Beefhearta i veleBeatove ruke.

-Omiljena ženska imena su joj Krndija, Agresija, Blamaža i Neven.

-A muška Natkasl, Napalm i Krško.

-Nikad neće znati živjeti na visokoj nozi jer ne nosi štikle.
Arhiva
« » sij 2010
SLIKOVEZ
  • PAKŠU BLOG
PRAVA KORIŠTENJA
Blog - siječanj 2010
ponedjeljak, siječanj 25, 2010
Nekad je odlazak i povratak kući imao simboliku, uglavnom traženja sebe, i povratak je značio pobjedu. Kao u biblijskoj priči o izgubljenom sinu.
Danas...

Danas se povratak kući doživljava kao poraz.
Mlade se uči da sreću i zadovoljstvo traže negdje drugdje, daleko ili što dalje.
Pokušao sam dočarati svoje stanje dok biram najpreče prečice do kuće.
Ako vam to pomaže - kuća se ne vidi, samo put koji je uvijek dugačak.
isprepadani @ 19:12 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 24, 2010
isprepadani @ 17:08 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 21, 2010
Ovo bi trebao biti autoportret. Pažljivi kroničari i ljudi skloni religiji primjetit će da sam nastojao vjerno rekonstruirati lik, držeći se povijesnih činjenica ali uzimajući u obzir i mitološke aspekte koji nam otkrivaju novo viđenje mene osobno. Zlobnici bi rekli da je sličnost šokantna, dok bi se oni dobronamjerni mogli poljuljati u svojim humanističkim uvjerenjima i okrenuti skepticizmu.
Ipak, to sam ja!
Kad intenzivno živite sa sobom logično je da se zapitate otkud vam tolika snaga da se podnosite; kod kuće, na poslu, u krevetu, na veceu, dok srčete juhu, slušate svoje već odslušane fraze, dok citirate sami sebe...
Pun mi je kufer sebe!
Trebao bih dobiti neko odličje za toleranciju i suživot sa samim sobom. Ili bar soborsku mirovinu, beneficirani radni staž...

isprepadani @ 23:55 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 20, 2010
Učeći povijest ovih prostora uočio sam da su naši ljudi uvijek imali san o nekoj dalekoj spasonosnoj destinaciji: prvo je bila Amerika, pa Australija, Njemačka... Jedno vrijeme čak sam slušao ljude kako s nadom planiraju odlazak 'samo na godinu, dvije u Irak' ali su ih onda pretekli Ameri koji su naše ljude počeli koristiti kao detektor za El Dorado destinacije pa ih sada iz Iraka nitko ne može istjerati.
Snovi naših ljudi tako su se prenijeli i na naše političare koji se prečesto koriste tom frazom kao naslijeđem svojih predaka, naseljenika u one krajeve svijeta koji su nudili budućnost vrijednim i poštenim ljudima. Pritom zaboravljaju da je njihov posao da od Hrvatske naprave dio svijeta koji nudi budućnost vrijednim i poštenim ljudima.
Nešto me u fotografijama iz prethodnog posta natjeralo da napišem par riječi o tom našem naslijeđu u glavama političara koji su nakon preseljenja poštenih i sposobnih izvan domovine sada odlučili skratiti proceduru i preseliti cijelu domovinu.
Iskreno, i ja sam za Europu ali pod uvjetom da ona prvo bude u nama pa tek onda mi u njoj.
Nije to seks - kako bi htjeli političari, već simbioza.
Ovako, biti u Europi (poput Bugara, Poljaka, Rumunja, Mađara...) a ne biti Europa (u duhu intelektualnih i materijalnih postignuća) nije ništa više od sramotno niske polazišne točke za našu djecu koja će posao svejedno tražiti daleko od kuće.
A da prvo postanemo bar približno kao Švicarska?
Ovako...
Od Islanda do Malte
Posvuda su naše parte
Pit, i to je...



Fotografije su snimljene u razmaku od desetak dana, donja na Božić 2009., ilustriraju klimatski fenomen jer je temperaturna razlika bila oko 35 stupnjeva.
Kod nas i dalje...
Ništa normalno.
veleBeat

isprepadani @ 23:01 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 18, 2010
isprepadani @ 00:25 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
subota, siječanj 16, 2010
Kako izgleda hladnoća? Prava, potpuna, neopisiva...
Debeli slojevi leda, smrznute kuće, staze i drveće, sve živo i neživo metrima iznad i ispod tla, smrznuti zrak i boje gledano kroz smrznuto oko.
Pokušao sam sve to dočarati, a u jednom trenutku sam stao iako je bilo još toga što sam htio ispraviti, doraditi, dotjerati...
Ali, odjednom mi je bilo hladno.
Nisam htio riskirati gubitak tog osjećaja.
I, ostavio sam sliku kakva je.
Trebat će mi na ljeto, kad prokuhaju jaja.

isprepadani @ 08:59 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
petak, siječanj 15, 2010
U ured mi ulijeće kolega iz susjedne kancelarije. Ne kuca, naravno.
- Hej, pa zašto me nisi prihvatio kao prijatelja?
- Paaa (u glavi zamišljam katapult kojim ću ga ispaliti u egzosferu) ...pa, ja te još nisam dokraja prihvatio ni kao razumno biće, ako te sad prihvatim kao prijatelja biti će to kao sex bez prethodnih izjava ljubavi i držanja za ruke. A, ja još nisam dovoljno spreman za tako nešto.
Napravio sam veliku grešku kad sam se, želeći doći do nekih informacija, logirao pod lažnim imenom na facebook. Ljudi s kojima inače komuniciram e-mailom shvatili su to kao poziv da me uvrste u facebook prijatelje.
A ja imam svoje mišljenje o tom lancu sreće koji se zove facebook i koje ovom prilikom neću elaborirati jer bi to bila preopsežna studija o ljudskoj površnosti i gramzivosti.
A možda jednog dana i otvorim svoj pravi profil na facebooku pa se pokajem zbog napisanog o istom.
Valjda ću prije toga poludjeti.
Ipak, osjećam potrebu da se ispričam onima koji su me ovih dana zatrpali svojim pozivima za prijateljstvom (koje sam uredno ignorirao) jer znam da to njima nešto znači.
Nemojte me mrziti fizički.
Ja, zapravo imam jednog internet prijatelja. Nedavno mi se jedna domaća pašteta ponudila za prijatelja, to mi se učinilo simbolički primjereno pa sam poziv prihvatio.
Sada ne samo što dobijam sve informacije o svom prijatelju (nagradne igre, promo akcije, novosti...) već tog prijatelja mogu i pojesti.
Koji bi to stvarni prijatelj pristao učiniti za mene? Namazati se na kruh?
Stvarnih prijatelja i nemam tako puno, ne vjerujem ljudima koji imaju hrpu prijatelja jer mi je to prvi znak površnosti. Poznanika? Da.
Svake godine oko Božića javi mi se poznanik iz Australije, otišao je tamo negdje 93 ili 94-e najviše zato da bi svojoj djeci pružio nadu.
Vidio je što se ovdje radi, prodao sve i otišao. I nikad nije skrivao bol zbog tog bijega.
Njegova djeca imaju djecu, uspješni su i na poslu, za najstarijeg sina, maloljetnog sudionika domovinskog rata, znam da je direktor sektora za australsko-azijsko-pacifički dio u nekoj avio-firmi i da ima ured u avionu.
Rijetko mu se javim. Ali, kad se javim obvezno mu se zahvalim što me izvješćuje o sebi i svojoj obitelji, drago mi je čuti da netko naš negdje daleko uživa u plodovima svoje muke.
Marijane, jako mi je žao što mi zavidiš na ovoj našoj jedinoj, posranoj domovini.
Mi, ovdje, čistimo koliko možemo.
Vi, tamo, živite.
U to ime - živjeli!
Živjeli svi moji prijatelji!

veleBeat
facebook prijatelj mog facebook prijatelja je k...c od ratkape. PS - U blogeru nema kategorije prijatelji pa sam ovaj post stavio pod život. J...š takav život.

isprepadani @ 00:34 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 13, 2010
Sve češće primjećujem kako mi Č'para škica iza leđa dok radim svoje grafike, vidim da i ona pokušava nešto u Photoshopu... volio bih joj pomoći ali to nije lako - ona nema baš puno vremena a ja nemam pretjerane volje i znanja da glumim pedagoga.
Ipak, odlučio sam dati nekoliko naputaka ovako napismeno, za nju ali i za vas koji bi se u istom okušali, dio koji se bavi osnovnim sirovinama u stvaranju jedne ovakve grafike.
Grafike koje u zadnje vrijeme radim specifične su jer na našim prostorima ne kotiraju kao zvanična umjetnost, vjerojatno stoga što takvu tehniku ne uče na akademijama a zna se da ono što ne prizna akademija ne priznaje ni naše malograđansko tržište umjetnina.
Iskreno govoreći, ne živim od toga pa i ne patim, ovo ionako radim kao hobi, krateći zimske večeri kao što su naše bake kratile goblenima.
Dakle, prvo zamiješamo boju.

Recimo da su to samo neke od boja koje želimo koristiti a biraju se ovisno o tematskom konceptu slike i emocijama koje želite asocirati. Upamtite, u umjetnosti su poželjni mali zeleni ljudi ili plavo drveće.
Nakon toga stvaramo linije koje predočavaju energetske tokove slike i to je zabavniji dio posla, često pretjeram u količini pa se kasnije trošim na reduciranje sadržaja.

Potom pravite svoje platno i to je najvažniji dio posla baziran uglavnom na stvaranju uporišnih točaka i energetskih silnica; ako sve obavite kako treba na njemu ćete već imati temelje prvotne ideje pa ćete bez problema na njega unositi sadržaje.
Netko će reći da to nije platno jer nije bijelo.
Meni jest jer potpuno bijelo ne priznajem, u glavi imam podlogu i samo ju moram kao takvu realizirati a ne dopustiti da mi neki trgovac proda beživotni bijeli papir.

I to je to, dalje nanosite sadržaje i likujete jer, ako niste zastranili u pripremi ovih sirovina, ostatak je čista igra i zadovoljstvo.
Vi koji bi htjeli vidjeti gotov proizvod ostat će te uskraćeni jer ga neko vrijeme nemam namjeru ovdje stavljati.
Prvo ću još neko vrijeme sam u njemu uživati.
Ipak, samo za vas, malo sam zašarao podlogu pa se možete pretvarati da je i to nešto.

veleBeat
da znam što radim radio bih nešto drugo
isprepadani @ 00:37 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 10, 2010
Prošlog ljeta ugledam u dvorištu, na običnom domaćem muškatlu i neobičnoj istarskoj lavandi, uljeza.
A kapija zaključana! Pogledam bolje kad ono – kolibrić!.
Zanesena, u blaženom stanju poodmakle trudnoće, prihvatim se fotoaparata i s poprilične udaljenosti, brzinom Billy The Kida pokušam objektivom uloviti čudesnog stvora. Kad sam rekla veleBeatu da sam imala 'objektivni okršaj' s tom čudnovatom ptičicom, nije mi vjerovao.

Google veli da ovo što sam ja uškljocala nije ništa drugo nego moljac. Ali, moljac na lavandi? Malo  se oslio, ha? Mutirao?



A Pajo Pakšu, opet, veli da je gugl čovjekov najbolji prijatelj. Kome vjerovati? Obitavaju li kolibri u Hrvatskoj? Imaju li moljci evolucijski imunitet? Zašto poštari nose plavo? Koliko ima kilometara do Zagreba ako pijan voziš bržim autom?

Č'para
isprepadani @ 23:40 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
subota, siječanj 9, 2010
Već dugo maštam o bijegu iz grada koji mi je postao oličenje pretjerivanja, deponij svih ograničenja, kurtoaznih susreta i srdačnih šopinga...
Ne može se riječima opisati tu dehumanizaciju grada koju svi primjećuju i svejedno sliježu ramenima.
Ne želim biti ravnodušan. Želim otići.
Tamo odakle su došli ovi koji friziraju grad.
U vukoje...
Traže se: cvrčci, zrikavci, šum valova, par koji se drpa na horizontu, znak radioaktivnog otpada na obali...
Pokušao sam u jednoj grafici prikazati svoj očaj nemogućnošću bijega iz grada.
Zapravo, to je slika mog oka, gotovo autoportret.



Znam da sam lijep, ne morate mi to cijeli život nabijati na nos.
U slijedećem nastavku:
veleBeat; Ljepota nabijena na nos
isprepadani @ 00:01 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
petak, siječanj 8, 2010
Negdje u višem stupnju trudnoće, tražeći na internetu žene koje dijele iste strahove, Ch'para se skompala s grupom u kojoj je naišla na podršku, razumijevanje i pokoji dobar savjet.
U međuvremenu se osilila, postala svjesnija svoje snage kao majke, pa je postavila pitanje koje se kosi s krutim načelima grupnih lidera.
Naime, Ch'parini planovi odudaraju od glavnih UNICEF-ovih programa o uzgoju djece, ne puno ali...
- Pobogu, usuđuješ se sići sa zadanog puta! - mahale su krilima najglasnije pripadnice Orwellove farme.
- Ne mogu vjerovati da netko obrazovan može... - tražile su rupu u odgojnom sustavu koji dopušta uzgoj djeteta svakome.
- Dijete će nositi križ tvojih grijehova!
...


Tako nešto i tome slično zborilo je vijeće mudrijašica koje upravo odgaja novi naraštaj programski savršene djece.
Drage Majke! Tj, neke od vas.
Svako slijepo praćenje bilo koga, zvao se taj UNICEF, Alka Vuica, Adolf Hitler ili Nora Fora, znak je ispranog mozga i glavna je odlika fašizma.
Normalan čovjek pokuša saznati što više informacija i donijeti SVOJ sud, svoje odluke, greške, pobjede i poraze...
Vaše dijete neće postati bolji čovjek samo boljim obrazovanjem, trebat će mu i bolji roditelj. Najveći svjetski zločinci, diktatori, osvajači... bili su visokoobrazovani ljudi koji su skrivili smrt milijuna ljudi.
Najveći lopovi su visokoobrazovani ljudi jer oni kradu naveliko, ogroman postotak uhićenih internet pedofila su visokobrazovani ljudi, biskupi u Americi...
Očito ih škola nije učinila boljim.
Samo sposobnijim da zlo čine u većem obimu, rafiniranije i pod akademskom krinkom.
Majku im... kulturno pozdravim u prolazu!

veleBeat, ljubitelj jurišne glazbe i vođa kulta Kamena sa ramena, djeva bez himena
isprepadani @ 23:18 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 5, 2010
- Halo, pankeru, kako je u Budimu?
- Aaaa, u Budimu isto kao i u Pešti! Samo seru o svojim velikim mostovima, kurac bi oni pravili velike mostove da nisu morali, da mi na Bosutu napravimo veliki most svijet bi nam se smijao...
U Vinkovce su naši studenti iz metropola donosili svakakva sranja a Adolf je donio pank; nešto u garderobi, pločama, a nešto i u čudnim poimanjima panka kojeg je uvijek iznova doživljavao kao uzbudljivu provokaciju.
Moja generacija još priča priče o plakatu koji je najavljivao koncert Pogreb X-a uz novi 'krvavi vokal iz Cerića' - da, Adolf je otkrio i lansirao Satana Panonskog.
Pretpostavljam da je i to napravio kao provokaciju, kao što je i zadnji nastup Pogreb X-a bio više provokacija nego koncert. Koncert je za glazbenike a ne za pankere.


O nastupu Pogreb X-a sada najviše pričaju oni koji nisu bili i to je najveći dobitak za rock u ovom gradu.
Svi koji su mislili da je bolja zabava na narodnjacima, bilijaru ili uz Mislava Bagu sada preispituju svoje odluke.
On je istinski svjetski Petar Pan panka, tko bi drugi Pan pivo naručio sa:
- Može jedno pankersko?
Sad moram prestati pisati jer će inače pomisliti, đubre jedno pankersko, da mi je drag.
Ipak sam ja, u duši, veleBeat od čovjeka.

isprepadani @ 23:38 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 3, 2010

Ako se netko pita zašto nisam stavio svoju malenkost na novogodišnju čestitku evo i kratkog pojašnjenja; kad ste u braku podrazumijeva se tko je ljepša polovica, kad dobijete žensko dijete podrazumijeva se tko je druga ljepša polovica.
Ono što u ovoj obitelji preostane na novogodišnjoj čestitki želite vidjeti koliko i liječnika koji vam objašnjava da ste dovoljno patili te da ste, eto, barem imali lijep (istina, kratak) život.
Ja sam se svejedno zamislio nad svim ovim prigodničarskim, blagdanskim čestitkama te, blago procijenivši njihov vizualni dio, zaključio da nije čudo što ljudi sve manje šalju čestitke.
Vatikan je jedini mjerodavan za poplavu religioznog kiča i u taj dio se ne miješam.
Pokušao sam kreirati novogodišnju čestitku koju bih mogao slati ljudima, ateistima, i zbog koje bi dotični primatelji uskliknuli nešto poput:
- O, mein Fuhrer, život je opet lijep!
Napravio sam tri čestitke. Ja znam koju bih sebi poslao - pitanje je koju bi Vi htjeli staviti pod bor?





Ne moram posebno naglašavati da bi čestitke bile izrađene od recikliranog furnira i idealne kao potpala u dugim zimskim noćima.
I, da... natpis 'Sretna Nova godina' kod čestitki za imučnije primatelje bio bi na bar pet svjetskih jezika.


isprepadani @ 23:40 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
petak, siječanj 1, 2010
isprepadani @ 09:51 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.