NARUDŽBE PORTRETA I CRTEŽA NA:
cro.potpis@gmail.com
veleBeat
REKLI SU
DRUGI O NJEMU: - Ko ga jebe!
ON O DRUGIMA:
- Ko ih jebe!
NJEGOVO DRUGO JA OPĆENITO:
- Ja bi to sve j...!
NJEGOVI RODITELJI:
- Kao dijete bio je dobar.
POLICIJA:
- Pravo je kriv.
DUŠEBRIŽNICI:
- E, da se bar rodio prije sto godina.
- Šteta što je ovdje!
OMILJENE POŠTAPALICE:
- Ja sam ti prijatelj, vjeruj mi!!
- Nema odmora dok traje relaksacija!
- Vrline su mi najveća mana, ružnoća je moja ljepša strana
ŽELI NATPIS NA NADGROBNOM SPOMENIKU:
- Službeno odsutan.
POSLOVNI MOTO:
- Volonter u kešu.
RADNE OSOBINE:
- Puši, pije, psuje, gleda TV a ne žmiri.
LJUDSKE OSOBINE:
- Može konja pojest,
- da nije muško bio bi žena,
- neznani junak,
- ekološki razgradiv,
- ne okreće glavu, sine
Anketa
Nastavite tekst pjesme „Da te mogu pismom zvati...“







Anketa
KOLIKO ČESTO VODITE LJUBAV






Č'PARA - CRTEŽI I POKUŠAJI








































































































Č`para
-Živi po načelu IMA DA IMA, NEMA DA NEMA.
-Stalno ju prati sreća, al' nikako da ju stigne.
-Dovoljno stara da se osjeća mladom.
-Nikad nije vidjela Tita, polarnu svjetlost i neke boje.
-Ljudi ju vole, al` nije im za zamjerit.

-Pali se na Waitsa, Beefhearta i veleBeatove ruke.

-Omiljena ženska imena su joj Krndija, Agresija, Blamaža i Neven.

-A muška Natkasl, Napalm i Krško.

-Nikad neće znati živjeti na visokoj nozi jer ne nosi štikle.
Arhiva
« » sij 2008
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
SLIKOVEZ
  • PAKŠU BLOG
PRAVA KORIŠTENJA
Blog - siječanj 2008
srijeda, siječanj 30, 2008
Moja plaća NKV radnika nije ni znala da to radno mjesto šefovima toliko znači. Kad su čuli da ih napuštam prvo su slegnuli ramenima – međutim, uslijedio je porast cijene benzina, pad američkog dolara i potres na burzi... Vidjevši svoje dionice u bolnom grču shvatili su da moraju nešto poduzeti i – objavili su oglas u kojem traže radnike u videoteci. Javilo se 26% radno sposobnog stanovništva i 17% onih kojima je to bilo usput, dok njih 2,8% - i jedan koji misli da je Nikolina Pišek - nije imalo pametnija posla. Ali, dočekala ih je zamka koju sam ja izradila - test filmske inteligencije. I to one osnovne, da ne bude primjedbe kako su šefovi previše izbirljivi. Od stotinjak kandidata, samo je dvoje odgovorilo točno na sva pitanja. Ostali su se izvlačili izgovorima:
- Pa koji je ovo filmski manijak sastavljao?
- Jel` ovo k`o pravo natjecanje za miss?
- Mogu ja nazvat kući ženu, ona to sve zna?
- Baš sam sad zablokirao.
- Pa ja sam mislila da vama treba netko tako da samo malo bude tu.
- Ne volim ja baš blejat u TV. …
Pošto šefovi žele samo jednog pametnog radnika a već imaju fikus koji je tu da im bude lijep, ostaje najteži zadatak – odabrati jednog od kandidata koji bi bio dokaz da je Bog milostiv, društvo pravedno a tržište rada milosrdno. Pomozite i predložite; izabrala sam neke od najdojmljivijih odgovora a Vi recite koji je odgovor Vas uvjerio u umne sposobnosti kandidata te koga biste zaposlili i tako abolirali promašaje obrazovnog sistema.



I, svakako, dok ovo čitate imajte na umu da su to odrasli, veliki ljudi. Baš kao Vi! S ljubavlju Vaša Č'para.
isprepadani @ 18:53 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 27, 2008

Idealni čika Marko (po Č`pari)
Čika Marko, promjera cca 190 cm uvis i nekih 70 cm ušir u ramenima, kad ulazi u prostoriju tuče u oči: kaubojski šešir, jakna s resicama na rukavima, oftalmološki bolna karirana košulja sa špaga kravatom i classic crne hlače na peglu, te L`oreal-crno (ženskom rodu poznatija kao plava noć boja kataloškog naziva 997/004553) obarvanih i uvijek uredno ufrkanih brčina. Naprosto mu se otima perfect australian english:
- Gud dej!
-
Good day.
- Hau ar ju tudej?
- Gospon Vuković, hoćemo se mi ovako cijeli dan prepucavat?!
- A ne razumiješ ti engliš, jel`? Ccc vi mladi danas ništa ne znate. Znate samo troćnut guzicama di stignete i slikat se po gostijonama, a ne znate nikaki strani jezik. Pa ni otaj meksikanski što na televizoru čujete. Treba vas sve…
-
Gospon Vuković, `ajmo mi na posao! Koliko primjeraka edukativnih proslov-letaka da iskopiram?
- 20 ovih, 35 ovih, 50 ovih, jedan ovaj za precjednika i ovaj jedan za gazdu.
-
Mog gazdu?
- Nego za čijeg? Pa imaš valda gazdu?!
Nemam! Zakonski cijepljena, čipirana, s rodovnikom, socijalizirana, uredno održavana, a po potrebi i dresirana. Mislim da mi gazda nije potreban. - urlam u sebi.
- Imam.
- E onda mu daj ovaj letak da vidi siroma kaki je ovaj današnji svijet.
-
32 kune i 10 lipa, molim.
- Evo 40 i uredu je. Lipa moja snašo, ajd heva najs dej end bi gud.
Čitao moj predsjednik, čitao moj gazda, pa čitajte i vi!




Ili, za one stvarno znatiželjne, evo do u slovo točnog prijepisa!

Digot dođu gledaju naokolo imali koja prazna stolica da 
troćnu jer
dok stoju znojese,osobito one za koje ni
kućna vaga nema dalje šta da joj
kaže pod teretom.
Pa eto kako je to svećano na televiziji bilo lijepo

ćuti kako ćeju na Božić p o p a p a t i znatno više
negoli svih nekadašnjih
Božića Božemprosti, a
zaboravljajući grijeh prinatrpanosti jila i pila.

A oni koji daju za svoju Hrvatsku   sirotinju i priviše
daju jer Isus je
rekao ko u njega vjeruje živjeti će
vjećno. Istina je da kritika mora imati
svoju
ravnopravnost. Pa i pisac nešto potroši Bože moj na
use nase i podase
ali štaću - štoje tuje. neki mi opet
velu
 - Marko za tebe nisu stare. Pa
evo. Probam na sve
naćine po povratku sa mojim izumima iz Australije da

pomognem našoj sirotinji, i da ne živim kano vuk sam.
Neprobamo si u ćinit
život što jednostavnijim - nego
se angažiramo prkosit sami sebi.Kad imaš sve,
ne vidiš
ništa, progledaš tek kad nemaš ništa. Mi imamo
dovoljno religija
dabismose mrzili, ali nedovoljno
dabismo voljeli jedan drugoga.
Ja sam Marko Vuković iz
Australije. Na poziv našega Predsjednika Stipe sa
Mojim
Izumima. Z - D - S

Ovde san se najviše opedijelio plemenitosti naših
zdravih sela i Gradova
da bi sačuvali zdrav U N u svojoj
vlastitoj Domovini Hrvatskoj.
Bog   i Hrvati nek nas
sloga prati, od svagdana do
Blagdana.od starina i
davnina naših zdravih Hrvatina. Malo šale malo zbilje

Pogledajte ih. Obrve su zaklisile u visine kano daćeju
odprnit put planeta.
Iz crvenih usta   vatra sjeva"grom
za gromom. Više vrsno bojadisane oći, kano
da me
zelenbać gušter gledi. Dugaćki naflajbasani nokti ko
moj aršov kojega
sam podmazo za proliće.
Narod najviše truje tele vizija.bez ućešća naših

(prizauzetih)Sveućilištaraca pućke svjesti
Više mojih pisanija podjelim"pa i našoj cjenjenoj
Policiji.

I u Auatraloji sam neke nesvrstane zakone mojim
piskaranjem izmjenio
isprepadani @ 17:43 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 22, 2008
Č`parine mučeničke požrtvovnosti i konačne pobjede slavoljublja
Neki dan dobijem poziv na proslavu dječjeg rođendana. Pošto su (znanstveno dokazano!) rođendani, slavlja i ostala besmislena okupljanja poznati medicinski alergenti, momentalno, uz pozivnicu, dobijem i simptome alergijske reakcije.
    Krenem u potragu za poklonom koji, uzgred budi rečeno, djetetu ništa ne znači jer nije ni svjesno svog postojanja. Ali znači majci. I gomili hiper-tvrtki koje izrabljuju male Kineze za još manje pare proizvodnjom velikih ubojica mašte - glupavih igračaka. S obzirom da nisam pobornik zavijajućih bater-proizvoda, principijelno odlučim kupiti neki minijaturni odjevni predmet i tako roditeljima uštedjeti na modnim izdacima. Osim toga, igračke nikad nisu na sniženju, ali moda… Po sezonama! Pardon – po budalama!
    Kičasto umotam poklon da odvrati pozornost od sadržaja, nazovem ostale ushićene uzvanike i dogovorim odlazak na frontu. Putem čavrljamo o stvarima od kojih nikad ništa `dobrog` ne zapamtim i mašem šarenim paketićem. Taman toliko da izgledam dovoljno kretenski. Pošto je i prigoda takva pa da se i ja katkada uklopim u kalup.
    Točno u podne (znam pouzdano jer je zvonilo na crkvi, a ako crkva danas nije pouzdana institucija, onda…) ulazim u nešto što u normalnim okolnostima liči na kuću no danas je pretvoreno u cirkuski šator. Skoro sam ulaznicu htjela platiti! Ali nakon kraćeg i snažnog objašnjavanja, uvjere me da ipak neće biti lavova, tigrova, plamenih obruča i patuljaka. Za balone i klaunove me nisu razuvjerili, jer - imam ja oči! Shodno prigodi i okruženju, akrobatskim vještinama preskočim gomile igračaka i izborim se za svoje mjesto u rezidenciji apsurda.
    E sad… ako dosad niste upoznati s idiotarijama proslava, moram napomenuti redosljed protokola: red sjedenja, red pijenja, red žderanja, red nasilnog osmjehivanja, pa opet red pijenja… Paaaa, rekoh sebi, red je i da bježim. Dok nisu na isti red došli i ples sa slavljenicom, krađa cipele, himna i još pokoja tradicija, hrabro zaključim: veni, vidi, vici!
    Negdje oko ponoći zgrabim kaput i krenem, ali – ne lezi vraže, organizatori skoče i bace mi se svaki oko jedne noge očajnički vičući: Pa gdje ćeš već!!!??? Vučem noge i gazde na njima i usput dobacujem: Moram hitno kući! Ovuliram!!!
    Dobar izgovor zlata vrijedi.
isprepadani @ 23:54 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 21, 2008
Kad sam bio mali stariji su dečki znali s škarama trčati za mnom vičući: Drž'te bitlza!
Onda je to prešlo u: Drž'te rokera!
A na kraju su me pročitali: Drž'te drogoša!
Nije šala. Uvijek sam bio drukčiji i nikad na drogama. Nikakvim. Al' jarani među kojima sam znao prepoznati prave drogoše ponavljali su k'o mala djeca: Vid drogoša! Vremenom su mijenjali retoriku pa sad uglavnom govore da sam čudan.
Nikad im nisam ni pokušao nešto objasniti. Pričamo različite jezike, oni skupljaju kamenje, devizne rezerve i reklamne standarde, a ja – ja u džepove trpam oblake. Postoje ljudi koji u znak srdačnosti opsuju kad vas vide pa se onda čude što im ne otpozdravite već odete. Psujem s razlogom. Kad ja opsujem to je točka na moje argumente, ali točka koju stavljam samo stoga što to drugi očekuju. Džaba svi argumenti ako je ne začinite točkom. Toliko o primitivcima znam, a znam i da oni vole dodirivati ljude na ulici, stavljati vam ruku na rame, oslovljavati vas sa ti, pozdrav začiniti psovkom...
E, sad, imam ja neke svoje droge: riječi koje volim izvrtati, misli koje volim umatati u teško prepoznatljive oblike, ženu koja me obožava, crno bijele filmove koje farbam u samo svoje boje, mrlju od vlage na vrhu zida koja mi je previše čudna a da bih je tako lako prekrečio...
Mislio sam brisati neke besmislene i uvredljive komentare ali su oni sami sebi uvreda, tj. onom tko ih je pisao. Smisao ovih postova i nisu komentari, a jedini razlog što još nismo stavili zabranu komentiranja jest činjenica da postoje ljudi poput Paje plemenitog Pakšua koji mogu pročitati post, ostaviti komentar kojim pokažu da cijene naš trud i još se sam nabije. Pajo – toliko si jednostavan da si genijalan. Tko god krene od sebe, zaslužuje da nabija sve redom pa i nas dvoje štrecavih i nesigurnih u ovo što moramo dijeliti i s ljudima koji misle da bi svi drugi trebali biti – BAŠ POPUT NJIH.

A za kraj – zamolba. S desne strane imate link na petclash blog, riječ je o vrsnom vinkovačkom fotografu s kojim planiram raditi jedan jako ozbiljan projekt, a nedavno mi je pomogao u montaži video snimke Pankrta i Pogreba X. Posjetite njegov blog ali i arhivu njegovih fotografija na Ptičici. Nećete požaliti. Puno ljepote na jednom mjestu – a sve to snimljeno u ovom tužnom, ružnom i depresivnom mjestu kao što je – domovina.
Oprosti, Pajo, što i ovaj put moram ja a ne Čapara.
S poštovanjem sve vas...
Konzumiram!
veleBeat, dim ili dva do spavanja.
isprepadani @ 00:47 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 17, 2008

veleBeat optužuje
Žalosno je (a nadasve neprimjereno) kako su reagirali naši komentatori. Nijedan da se osvrne i pljune po nizu neistina i nebuloznih tvrdnji iznešenih u prvom postu. Nijedan da se pozove na pravnu državu i zaštitu istinskih vrijednosti. Stoga smo se odlučili na objavu prvog dijela pisma čika Marka iz Slakovaca koji već dugo upozorava na otvorene rane društva, razne anomalije kojima smo i sami skloni. Čitajte! Čitajte i češkajte guzice na ramenima, slobodno zaplačite, dajte prilog svećeniku ili NATO-u, pročitajte Kapelske krijesove još par puta... Da, priznajte si – i vi ste samo skoro čovjek!
S dužnim poštovanjem a opet kulturno
Nabijem Vas!

Vaš podatni veleBeat

 

isprepadani @ 14:37 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 13, 2008
poslanica po veleBeatu
             Ima dana kad sve izgleda savršeno, kao kod mudrog Galileja, sve stoji a ipak se kreće. Njegov izbor je bio težak – istina koja sve dotad pametne čini glupanima (i jednog pametnog, njega, šalje na lomaču) ili laž koja glupane čini gospodarima istine. On je uspio izvući živu glavu i otškrinuti vrata svojoj istini. Više-manje, svi se puno puta u životu nađemo u položaju da biramo. O našem izboru ovisi štošta: osobna egzistencija, ljudsko dostojanstvo, moralni lik, profesionalni smjer, glava na ramenima, lijep i zdrav okoliš, ugled... A ljudskoj prirodi je svojstvena težnja savršenstvu – da ni dlaka kurcu ne fali. Izbor je svakodnevan: sagnuti glavu?, kupiti ili ne?, doktoru zbog kvržice?, novi posao? staro društvo?... Mi smo u startu sjebani a ipak od Boga i po Bogu pravljeni. Život koji poznajemo baziran je na pravilu da u sebe unosimo mirisnu lijepu hranu i  raznovrsne ugodne tekućine koje na kraju izbacimo iz sebe u vidu negledljivog sranja – povućemo vodu i čisti smo od iskonskog grijeha.
BIT ĆE SRANJA!
                I, zašto se čudimo kad svakodnevno pravimo loš izbor? Ako nam je to u osnovi fizičkog postojanja – od jela praviti sranje – surova logika kaže da je to uvijek PRVI IZBOR. Nije i jedini izbor, mudri Galileo je to dokazao, ali većina ljudi se, isprepadana mogućnostima izbora, zadovolji tim prvim izborom pa kažu – Bit će sranja!  Svi su oni naša prošlost i budućnost, naša vjera, temelj... Ukoliko se slažeš s tom završnom konstatacijom onda si ISPREPADAN i goni se u kurac s ovog našeg bloga – takvih već imamo dovoljno.
                 Blago tebi, neutrnuli goste, tebi koji si uspio izbjeći uvezivanje, ukoričavanje i plastificiranje. Dobrodošao u ovaj naš azil zdravog uma, utočište onih koji jedu tuđa sranja i zadnju utvrdu bez zastave, zadovoljštinu za urođenu nesigurnost, zamjenu za loš seks, mogući kaos za nemoguću shemu... i, da... svejedno se goni u kurac – bolje sam nego da te gone drugi.
veleBeat, osnovni sastojci:
-          80 kg sive mase
-          0,3 dcl dnevno orašnjače
-          7-9 noćnih mora dnevno
-          kanta pustih snova u prahu
-          2 jaja, rabljena
-          par metara svjetlosnih efekata
Šikanirati, umlatiti, isjeckati, panirati.
Prije serviranja baciti u smeće.

ČAPARA, plemenita, domaća, skoro nevina, dobrostojeća
              Nisam se rodila. Rodila me jedna žena. Nisam se ni školovala. Drugi su me. I to loše. Nisam se vozila na bestrzajcu. Nikad mi nisu izrasle škrge, al` sam zato prigodno mutirala u čudovište modernog doba. S ničim se ne slažem i ništa ne odobravam.
            Jednom sam umalo postala otac no nakon sistematskog liječničkog pregleda, podmuklo podmetanje lažnog očinstva, brzo raskrinkah.

              Od imovine posjedujem 1 par nogu; 1 glavu i nevjerojatnih 20 prstiju! Srca nemam, al` zato vješto izbjegavam inkasatore.
               Posljednjih nekoliko stoljeća provodim prepadajući se i tražeći smisao plaćanja komorskog doprinosa i doprinosa turističkoj zajednici.
               Ovdje sam da vam idem na živce.
isprepadani @ 18:42 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.